Nachtfresser

Sjedim sinoć u vrtu, vratili smo se iz šetnje, mrak se lagano spušta, drugarica užurbano zalijeva vrt, meni zvoni mobitel, naziram da je memoriran broj, ali ne vidim pročitati čiji, ni naočale mi ne bi pomogle. Javljam se, s druge strane samo čudan šum, galamim tko je, obično prekidam u sličnim situacijama, ali netko je s liste prijatelja pa čekam. Onda se konačno čuje glas, ponovno pitam tko je, Matija, zove iz vlaka pa su mogući prekidi. Kažem jel putuješ do Frankfurta, tamo mu je otac, koji je i drugarici i meni ostao u lijepom sjećanju, ne, posjetit će ga u povratku. Saznajem da je već treći tjedan u Berlinu, iskreno se radujem da barem netko, kako velim održava tradiciju odlaska u našu metropolu. Pokušavam mu objasniti, uz stalne kratke prekide, da smo i mi trebali biti tamo, ali, sve zna, skraćuje priču, internet povezuje svijet, zanimaju ga detalji događanja s Jinom i kako je sad, komentira s opa, bravo, kad sam rekao da je veterinarka odgodila godišnji da bi asistirala na operaciji. Kritiziram ga, kad spominjemo internet, odlazim stalno na njegov FB profil, ništa o Berlinu, on će posložiti to poslije, sad nek stoji objava na kojoj je označen s proslave 25 godina mature. To me baš iznenadilo, uvijek sam imao dojam da je drug stariji. Inače nije jedini, ima još sumještanki i sumještana koje sam viđao po Berlinu češće nego u Rijeci. Pred kraj razgovora, prekidi su počeli iritirati, me pitao imam li kakvih želja iz Berlina, najprije nisam dobro čuo ni shvatio te na kraju kratko čvrsto odgovorio, ne sve moje želje su ovdje.