Nachtfresser

"Kako nas uništava društvena nepravednost?

Socijalna nepravednost razara naše društvo? Njen otrov duboko prodire u naše misli i osjećaje, razbija odnose, hrani mržnju, uznemirenost- i popločava put usponu fašističkih snaga. Ona znači Isključenje, oduzimanje prava glasa i iskorištavanje njihovih resursa za mnoge te očaravajuće bogatstvo za mali broj ljudi. Ona znači raspad naše ljudskosti.

Julia Schramm nam osobnim, poetskim i političkim jezikom približava prijelomne crte našeg vremena. Ona spaja filozofiju, pop kulturu i političku znanost u prodoran esej o razornoj snazi socijalne nepravednosti- i formulira strastveni apel za pravednost i ljudskost."

Izvod iz recenzije nove knjige Julie Schramm, njemačke politologinje, književnice i kroničarke društvenih zbivanja, ideologinje stranke u usponu "die Linke" (trenutno 11% podrške na nivou države). Knjiga izlazi iz tiska 15.10.2025. Shvaćamo ju kao njemački pandan Austrijanke Natasche Strobl u tumačenju i razumijevanju naizgled kaotične zbilje današnjeg svijeta, s tim da je kod Julie očito izražena ambicija šire multidisciplinarno obuhvatiti istu.

Pisao sam davno na blogu, upoznali smo se kad je ona imala 25 ja 52 godine i oboje smo bili dio europskog piratskog pokreta u usponu, u Berlinu su neočekivano na izborima postigli toliki uspjeh da nisu imali ni dovoljno članova za popuniti sva mjesta koja su na izborima osvojili. To je s distance gledano bio pokret prejakih individualaca i taština. Od svih njih još uvijek komuniciram s najstarijom Ursulom Bub Hielscher i valjda najmlađom Juliom Schramm, kod ostalih se više osjećao neki odmak, koliko god prijazni bili, ipak su oni iz Berlina, mi ostali iz provincije..

Kad smo već kod taština njihov značaj mi najbolje dočarava opis posjeta velike glumice Liv Ullmann još većem redatelju Ingmaru Bergmanu, koji je stare dane odlučio provoditi usamljenički na svom otoku. Svijet je danas ipak umreženo mjesto i on je pratio sve negativnije kritike svog lika i djela. Povjerio se Liv da ga to ipak boli i osobno pogađa, njega kojeg je bio glas da je za snimanja filmova strog i nemilosrdan redatelj.

Na povratku kad su Ullmann vozili na aerodrom stali su napraviti pauzu kod jednog motela, Bergman je opazio neke petparačke novine s njim u naslovu, kupio i zamolio Liv u autu da mu čita. Ova je pak primijetila da se opet radi o senzacionalističkoj bljuvotini, te je polako čitajući potpuno izokretala smisao svake rečenice, to joj je došlo kao stilska vježba. Kad je pogledala starog Bergmana primijetila je da mu je lice ispunjeno suzama radosnicama...