Nachtfresser

U 95. godini je jučer umro osebujan i u svijetu poštovan njemački umjetnik Günther Uecker. Meni se mnogo više sviđa njegov još živi poznatiji vršnjak, nekadašnji veliki prijatelj pa konkurent Gerhard Richter o kojem sam na blogu već više puta pisao. Međutim Ueckerova djela je nemoguće ignorirati, njegove reljefe s čavlima, kao i boje čija prelamanja ovise od kuta gledanja i intenziteta dnevne svjetlosti. Osim što je predstavljao pionira kibernetičke umjetnosti, bio je i prvi zapadni umjetnik s velikom izložbom u sovjetskoj Moskvi, iako je izbjegao iz socijalističke Istočne Njemačke.
Meni su zanimljivije od njegove umjetnosti bile anegdote koje su ga pratile. Odakle opsjednutost čavlima? Za drugog svjetskog rata osjećao je kao mlađi pubertetlija nezahvalnu obavezu brinuti za mamu i dvije sestre. Kad su Rusi oslobodili, odnosno zauzeli njegovo mjesto, uspio je upornom obranom tijelom da ovi odustanu od silovanja njegove mame, jednog oficira je valjda kod kuće čekao deran njegovih godina, pa se sažalio, a onda je zakovao sva vrata u kući ukucavajući čavle iznutra, naravno zaboravio je samo sitnicu, da će kad opasnost prođe trebati izaći van. Obožavao se do kraja s najmlađom sestrom, ona se udala za jednog od najvećih avangardnih umjetnika tog doba Yvesa Kleina, o kojem sam isto u više navrata pisao na blogu, ali eto, za tu poveznicu sam saznao tek jučer u jednom nekrologu. Klein je stvorio plavu boju kakva se ne može pronaći u prirodi, koja je nakon njegove smrti priznata kao IKB (International Klein Blue). Zadnji veliki Ueckerov rad su bili vitraji jedne njemačke katedrale, ofarbani u Ueckerovu čarobnu plavu koja dobiva nijanse ovisno o vanjskom prirodnom svjetlu i kutu iz kojeg se promatra. Yves Klein je kako je u jednom intervjuu prije samoubojstva rekao, nakon što je u stvaralaštvu bojom nadmašio Stvaratelja ispunio je mlad svoje umjetničko-životne ambicije, Uecker je pak u zadnjem razdoblju živio po budističkim načelima, u intervjuu u ožujku ove godine je u polu šali rekao da će možda poput nekih proroka morati živjeti do 111. godine, mada ima osjećaj da bi i mnogo prije mogao doživjeti otkrivenje.
Tek toliko da ne biste, poput mene u berlinskom muzeju suvremene umjetnosti "Hamburger Bahnhof", kao zadnje neznalice, projurili odmahujući rukom pored velike instalacije s čavlima, žureći vidjeti što veći dio projekcije perfomansa Marine Abramović u MoMi....
p.s.
Znam da sve češće biram teme koje malo koga zanimaju, ali i mene zanima sve manje toga, pogotovo sam alergičan na vjernike propagandnih agendi novomoćnika.
p.p.s.
Fascinirala me i Ueckerova drvena kućica na drvu, koju je sam napravio i u kojoj je povremeno boravio (blizu mora), ali to pak teško da bi bila tema za ikoga.