Nachtfresser

Odužio mi se dan jer sam ustao u četiri. U spavaćoj sobi su zatvorene škure, Jin je pio vodu, na ono malo svjetla što dopire od otvorenih vrata sam krivo procijenio vrijeme na satu i to je bilo to. A ništa, nakon limunade i tamne čokolade, pogled na uspavani grad, te sjedam na loptu, i nakon što sam Jina podigao na kauč, gdje je na mekanom nastavio spavati, čitam vijesti. Na stranici Novog lista čitam samo lokalne novosti, u gradskoj knjižnici se otvara knjižnica sjemenja, primam na znanje, ali vani sluti na kišu pa mi vijest nije napeta. Druga vezana vijest, povodom prvog dana proljeća gradska knjižnica daruje 50 posto popusta na učlanjenja taj dan, još u polusnu ništa ne povezujem, prije otvaranja najsuvremenije knjižnice počeli su mi problemi s očima te još nisam kročio u nju, koga briga, više ionako ne čitam, a i shvaćam zbunjen da je to vijest od jučer. Tek znatno kasnije mi proradi mozak, promaklo mi učlanjenje po popustu, koje bih mogao iskoristiti za iznajmiti sjemenje, jbga, tri i pol eura bi bio velik novac. Podsjetilo me, nakon mirovine išao sam kupiti remen za sat koji sam 2020. dobio od tadašnjih maturanata i sad eto opet nosim, jasan, pregledan, kaže net za firmu, najbolje kopije rolexa, od središnjice sindikata sam dobio za odlazak u mirovinu suvremeni, skuplji, multifunkcionalni sat, ali beskoristan, od ta tri kruga u sredini i svijetlih kazaljki na svijetloj podlozi ne vidim koliko je sati. Dakle rekao sam odmah uraru da mi je maksimalni budget za remen i bateriju, ako ikako ide, 20 eura, ako ne nastavit ću nositi ovaj beskoristan sat, koji hvale poznanici kad ih sretnem, svejedno mi je za kvalitetu remena, ovaj je bio kao najkvalitetniji pa puknuo. Urar je klimnuo glavom, vidio je da sam demoraliziran cijenama izloženog remenja, te izvadio ladicu s hrpom meni još ljepših u raznim bojama, kaže izaberite od ovih silikonskih, za minutu ću završiti s gospođom pa ćemo sve montirati. Vidio je da sam na čudu, problem je što ja sve tamne boje vidim kao crne, a tamnoplavu mog sata su baš hvalili estete iz društva. Predložio je, možda ovaj, zanimljivo da su boje identične i ja sam naravno pristao. Kad je završio rekao je, uklonio sam i jedan manji kvar, izvolite, 20 eura, ja ipak kroz osmijeh nisam odolio ne ciganiti, super sve, nema neke ekstra akcije za umirovljenike? On je rekao, pa to dvoje bi normalno došlo 15 plus sedam, dva eura je veliki novac, što sam odmah potvrdio i dodao, još se mogu hvaliti da nosim silikone, on je ozbiljno odgovorio, dobre su to narukvice, ali eto, koža i metal su u trendu.
U stvari mene deprimiraju novo iščekivanje odlaska u KBC idući tjedan, ciklus dosadnih kiša i vrijeme uopće, te osjetljivost i sitne peripetije u našem mikro svijetu, novac bi dobro došao za popravke na kući, ali ide dok ide. Jučer smo se malo zaigrali s potrošačima struje u stanu i ode osigurač. Imali smo barem izgovor za neplanirani izlazak u nabavu.
Jučer je bioi imendan i blogerice koje se većina ne sjeća, otišla je prije 15 godina, provjerio sam, blog još stoji, čitam u komentarima ispod zadnjeg posta, svake godine netko dodaje novi, par godina poslije otišao je i Muškarac, oboje znači dosta mladi, s njom sam se više puta nalazio u Zagrebu, jednom je imala i manji sudar jeepom, jer ne voli kašnjenja, otišli njih dvoje, a nitko ne spominje ipak najslađeg od njih, malog psa, mog prijatelja stvarnog imena Oblak...