Nachtfresser

Green

Svijet se odjednom jako brzo mijenja, bili mi toga svjesni ili ne. Netko je rekao da se više promijenio u zadnjih šest tjedana nego u proteklih deset godina. Techno multimilijarderi s Muskom istaknutim u prvi plan diktiraju tempo, u Europi, njemački izbori su prvi na redu već se bitno u anketama mijenjaju odnosi snaga, status quo je jako dugo trajao, donekle ga je narušila Sahra Wagenknecht osnivanjem nove partije, no i njen uspon je zaustavljen iako je stalno u medijima. Muskov munjeviti udar na institucije je vrhovni sud privremeno usporio, Index je srećom jutros objavio njegovo prosvjedno priopćenje, srećom jer je već nestalo s naslovnice, ja sam ga mislio linkati i u postu secirati iako neodoljivo sliči stilu razmišljanja naših blog demagoga i bit će vjerojatno prihvatljivo američkim lobotomiziranim sljedbenicima "svetog rata protiv birokracije i neradnika", kao što bi i kod nas imalo itekako plodno tlo.

Ne volim se ponavljati i pokušat ću to više ne raditi. Volim ukazivati na uspješne tehnike manipulacija s javnošću i vještinu dirigiranjima velikim količinama ljudi. Mehanizam demoniziranja uspješnih ljudi koji su zglajzali i novinarska sugeriranja još gorih mogućih grijeha i još gorih optužbi od ovih ionako teških sam opisao u postu od nešto prije malo više od mjesec dana, slučajevi i sport i očekivano reagiranje razjarene javnosti su, iako se radi o posve drukčijim sportovima i osobama trenera, isti. Naveo sam i primjer trenerice između ostalih Katarine Witt, po mnogim mjerilima najuspješnije u povijesti, koja je svejedno zbog svojih spartanskih metoda rada s djecom nakon ujedinjenja Njemačke pala u nemilost. Iskazao sam veliko poštovanje prema njoj koju sam i uživo slušao, iako sam ja cijeli svoj radni vijek radio posve drukčije, te ostajem pri uvjerenju iz svojih početaka, da su Neillova "Slobodna djeca Summerhilla" jedini pedagoški eksperiment iz 20. stoljeća vrijedan pozornosti usprkos svih svojih slabosti. Osnovne postavke antiautoritativnog i suradničkog odgoja sam zastupao svih tih skoro okruglih četiri desetljeća rada. Međutim na učeničkim natjecanja osim nekoliko županijskih titula jedini pravi mentorski uspjeh je bio na početku karijere, treće mjesto na prvenstvu Jugoslavije. Umjesto zahvalnosti stekao sam u toj učenici smrtnog neprijatelja jer je s pobjednicom razgovarala, čula je od nje, njena profesorica je pripremala i preko vikenda i znala je kasno navečer zvati da bi ponavljale.

Izvukao sam pouku, dalje su svi unaprijed znali što od mene mogu očekivati, a što ne, roditelji koji djecu upisuju u Summerhill znaju da će djeca možda imati manje uspjeha u rješavanju tipiziranih testova, toliko omiljenih kod suvremenih goniča robova, ali će u prosjeku izrasti u znatno samosvjesnije ljude, za treniranje s druge strane, da bi uopće došli u obzir da bi ih Müller trenira, djeca su morala prolaziti rigorozne provjere, te su znali približno i roditelji, koja "tortura" tu nejaku djecu čeka, i to mnoštvo europskih svjetskih i olimpijskih pobjednika ju je jednostavno obožavalo, no znalo se da svi ne mogu biti najbolji, pa ni rođena kći joj nije postala olimpijska pobjednica