Nachtfresser

Angelina o biografskim filmovima

Ovaj članak sam tek jutros kliknuo, u momentu kad je bio objavljen preskočio sam ga, jer je bilo, činilo mi se, puno zanimljivijih i "prioritetnijih" vijesti, o Angelini ionako svi sve znaju i ta prežvakivanja postaju dosadna. Pošteno rečeno, nisam nikad pozorno pratio vijesti o njoj, niti sam veliku većinu njenih filmova uopće gledao, od estradnih osoba koji su stalno u žiži interesa javnosti, mnogo više su me zanimali marginalci ili oni koji su u životu svjesno preuzeli uloge marginalaca poput Charlesa Bukowskog, koji je, dopuštam sebi prosudbu, u svakom slučaju bio talentiraniji pisac nego što je ona glumica, nisam gledao film "Maria", možda promijenim mišljenje o njenim glumačkim dosezima, nakon što ga odgledam, jedna osoba koju cijenim, ju je nahvalila u toj najnovijoj ulozi.
Ovaj linkani članak mi se pak usprkos naslovu koji ne obećava svidio, po mojim kriterijima je dobar, jer me za razliku od drugih, dosadno trivijalnih vijesti s naslovnice (opet je neki lik kod nas ubio najprije partnericu pa sebe, Rusi ubacuju novo mlado meso u stroj za mljevenje i napreduju u želji za ostvarenjem strateških ciljeva prije dolaska Trumpa na vlast), članak o Angelini me potakao na razmišljanje. Njen stav o biografskim filmovima, a posebno o eventualno takvom filmu o njenom vlastitom životu, bio potpuno iskren ili ne, jako mi se dopao. Naravno skoro sve prosuđujemo po sebi i vlastitim mjerilima, o ovakvim stvarima možemo objektivno razmišljati (koga bi zanimale biografije naših suvišnih života, osim sličnih blog gubitnika, a ni njih baš i ne potpuno iskreno), za razliku od razmišljanja o nama samima.
Dolazimo do onog što želim reći, njeno razmišljanje o biografskom mi se više sviđa od onog jednog od mojih omiljenih pisaca, na blogu je bolje tezu iznijeti jasno na početku, inače prvi komentatori, a komentari su srž bloganja, često odvedu priču u neželjenom smjeru. Gledao sam dokumentarac o snimanju filma "Barfly" o navodno autobiografskom djelu Charlesa Bukowskog, za film je, vidi vraga, scenarij sam napisao i snimanje nadzirao Bukowski, glavom i bez kape. U dokumentarcu se vidi i osjeti da je pri snimanju naš Buk uživao, posebno u glumi Mickey Rourka, vrhunskog profesionalca, koji je sjajno "skinuo" lik glavnog junaka, po uputama njega samog. Mickey je realno, to se vidi kako u dokumentarcu, tako u jednom od najlošijih djela, koje je Bukowski napisao, a predstavlja kao ironičan osvrt na snimanje filma samog "Hollywood", privatno potpuno drukčija osoba od pisca samog, bajker nesklon alkoholu, samoljubljivi glumac od glave do pete, što uživa u svojim pretvorbama po zadanim shemama. Pisac je mnogo kritičniji prema glavnoj glumici Faye Dunaway, koja se istina glumom i ljepotom uopće ne uklapa u polusvijet Bukovih junakinja, očito je da je dječački iskreno oduševljen njenim dugačkim nogama i da mu je, bez obzira što je kasnije u svom stilu kritički napisao o njenoj glumi, imponiralo što baš ona glumi u filmu o njemu, koji je bio predodređen postati kultnim...
S druge strane Angelina je čini mi se, vrlo brzo postala svjesna, da isti oni koji su je uzdigli u najveću zvijezdu svjetskog filma, bespoštedno kritiziraju i omalovažavaju njen humanizam i barem u detaljima hvalevrijednu osobnost, kako na privatnom tako i na filmskm planu. Njen film koji su Bosanci dočekali na nož, i to sve sukobljene strane, o proteklom ratu, je barem održao Sarajevo i Bosnu u centru europske pozornosti, ta nesretna opustošena zemlja očito samo sebi niti zna niti može pomoći, ipak još uvijek imaju jedan od najkvalitetnijih svjetskih filmskih festivala i možda se glede kulture za početak toga treba držati. Što se tiče Angelininog filma, pogledao sam dostupne isječke i heretički pomislio, a što ako je Angelina bolje shvatila bit tog sukoba, od sudionika samih?