srijeda, 06.11.2024.

The Cure, novi album i ja

Robertovo seciranje

Prva sjećanja na bend vežem uz početne ratne godine i rad u ekonomskoj školi, te grupu darkerica koje su me voljele. Mlađahan ja sam tad rastezao i skupljao plan i program poput žvakaće, koliko sam mogao, eksperimentirao s projektnom nastavom koja će tek valjda koje desetljeće kasnije postati pomodna i prezentirati se po usavršavanjima, najavljivao teme koje će se dopunski raditi, pa mi se znalo događati da bi i jedna iz tog društva, koja je inače učila engleski, dolazila uz moje dopuštenje na satove. The Cure im nije bio najdraži bend, imale su one svog tragičnog heroja o kojem sam već pisao, ali su ih slušale. Meni su onda bili u drugom planu, tad je zbilja postojao nevjerojatan izbor dobrih bendova.
Tada nisam ni znao da je Robert Smith moj vršnjak, djelovao mi je mlađi iako je par mjeseci stariji, danas znam, na neki način pomodniji, u nekom smislu sam bio konzervativan, ma koliko mi danas ta riječ bila u svakom pogledu odbojna, nisam se mogao poistovjetiti niti danas mogu, s tom napadnom šminkom, glazba sama po sebi uvijek mi je bila oki doki.
Promakla bi mi vijest, da jučer nisam, iz razloga navedenih u prethodnom postu, obilazio njemačke glazbene portale, da su the Cure objavili prije kratkog vremena novi album, da imaju materijala već i za sljedeći, da je Robert izgleda mračniji no ikad, što mi sad već i odgovara, skroz u skladu s vremenom, ovo što sam čuo mogu samo preporučiti, uostalom testirajte, i na linku koji sam priložio može se naći pokoja stvar...


07:43 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.