Nachtfresser

Jučerašnji dan smo posvetili jedinom bitnom u umirovljeničkim danima, sebi samima. Napravili smo za nas troje zahtjevnu pješačku kilometražu. Pješice smo se spustili u centar, na Korzo, ručali, zatim propješačili širi centar koji nije začudo bio neispunjen ljudima, kakvog ga pamtim, vratili se potpuno drugim putem, još zahtjevnijim jer je sad bio uspon iznad Guvera, ono je bilo uglavnom spuštanje, malo smo se već umorni podružili na psećem igralištu na Kozali blizu groblja i završili uz piće i sladolede u našem vrtu, koji nam je u jednom trenu predaha izgledao jako daleko. Spustili smo se u stan negdje na polovicu reprize Superpotjere, koju, nekim čudom, nismo ranije gledali.
Ručali smo u obnovljenom "El Riu" na početku Korza, naletili smo baš kad je "očišćen" stol inače pune terase te odmah sjeli, ubrzo su za nove goste počela čekanja. Inače ne volim više baš vikend jedenja vani, marende radnim danom su mi ne samo prihvatljivije cijenom i mnogo ukusnije, hrana mi je količinom koliko treba, ne uglavnom pretrpana po tanjurima. Za jela po narudžbi, a samo takvih osim pizza ima, ostale su sezonske cijene, znači hamburgeri po 14 eura, ostalo dosta skuplje. Mi smo inače telefonski zvali najprije Trsatiku, zatvoreni su jer imaju jako velike krstitke, Nono i Frane je nedjeljom otvoren samo za organizirana slična događanja, Marun i naš Belveder ne rade, kao ni Marko kojeg sam spominjao u jednom od prethodnih postova. U El Riu smo odabrali pizze prihvatljivih cijena i okusom bili jako zadovoljni. Ja sam uzeo Vezuvio, šunka, mozzarella, bosiljak masline, 9,5 eura, drugarica neku drugu, uglavnom sve su egzotičnih imena, uglavnom bogatu artičokama, 10,5 eura. Tijesto je bilo majstorsko, baš onako kakvo treba biti,, pizze sočne i ukusne. Imamo dvije primjedbe, stol je usprkos brisanju ostao prljav, nismo naručili piće pa je konobar namjerno prečuo i vodu za psa, kad ne pijete vi neće ni on, otprilike taj mot, ali tu se prevario, drugarica nosi našem drugaru bočicu s vodom, koju sam po gradu na javnim česmama dopunjavao i posudicu. Ostavili smo traženih 20 eura na stolu i otišli dalje.
Zadnje vrijeme disciplinirano liježem nešto iza 22 pa sam bio knap za boravak na kompu. U svijetu su me jako zanimali rezultati dva važna događanja, završetak šahovske olimpijade u Budimpešti i izbori u Brandenburgu tako da sam na blog samo brzinski bacio oko, konstatirao šteta vidjevši Eurov komentar, te sam primijetio da je i Blumi komentirao, on to po novom radi kad ima novi post, te sam ipak jurnuo i to vidjeti, nije bio jednostavan post pa sam odlučio komentirati ujutro, moš mislit, ne da više prevrtljivi umirovljenik. Vidio sam i reklamu za MA na naslovnici, kliknuo, jako puno komentara, ovo može i bez mene, ujutro ću pogledati ako stignem, izgleda da baš ni neću, ali ću pročitati svakako barem danas popodne ili večeras.
Indija je olimpijski pobjednik u obje konkurencije, u muškoj superiorno, deset pobjeda i jedan neriješen meč bez poraza. U muškoj konkurenciji je Srbija s dvoje rođenih Rusa na prve dvije od četiri ploče peta što je veliki uspjeh, medalju nije osvojila ni velesila Kina koja je porazom od SAD-a u zadnjem kolu pala na četvrto mjesto. Neriješen rezultat bi im bio dovoljan za srebrnu medalju, izabrali su glupu taktiku, tri partije brzo remizirali i pustili da igra njihov rejtingom najjači igrač na drugoj ploči, protiv izuzetno solidnog i iskusnog Amerikanca, koji uostalom nije imao što izgubiti i na kraju dobio i meč i srebrnu medalju za SAD. Treći je Kazahtan, jedina momčad koja je izvukla neriješeno protiv Indije, trenira ih Nizozemac velemajstor Ivan Sokolov, s kojim sam u pionirskim danima odigrao zvaničnu partiju i dobio ga. Muška ekipa Hrvatske je prošla solidno, oko tridesetog mjesta, sa ženskom su se događale čudne stvari, očito sukobi unutar tima koji je sredinom natjecanja napustio izbornik i trener moj prijatelj. Gubile su na nevjerojatne načine protiv znatno lošijih timova.
Iz Brandenburga napokon dobre vijesti. Krajnje desni AfD, koji je u svim anketama zadnjih mjeseci vodio je poražen. Porazili su ga socijaldemokrati predvođeni čelnikom koji je najavio bezuvjetno povlačenje, ako AfD dobije najviše glasova, bez obzira što bi i u tom slučaju dobio priliku za sastavljanje vlade na lokalnoj razini, jer s AfD neće nitko koalirati zasad nigdje. Obrazložio je to time da mu je najviši smisao politike borba za demokraciju i socijalnu pravdu i ako ga neonacisti na izborima barem relativno poraze, za njega politika s njim na čelu nema više smisla. Uspio je, što je eto iznenadilo svu javnost nakon inače pouzdanih anketa. Zato su Zeleni i Ljevica ispali iz parlamenta, do zadnjeg trena su njihovi kandidati imali šanse u glavnom gradu Potsdamu u kojem su rezultati potpuno drugačiji, isto kao kod nas i ne samo kod nas, veliki gradovi znatno drukčije biraju od provincije u svakom pogledu.