Nachtfresser

Darja Varfolomeev (17), njemačka gimnastičarka je na neobičan način nagrađena za povijesno prvu njemačku zlatnu olimpijsku medalju na olimpijskim igrama u ritmičkoj gimnastici, ponavljat će deseti razred u školi. Kad bi živjela u Srbiji vlada bi joj isplatila za to dostignuće svotu koja bi nju i njenu obitelj učinila financijski neovisnom, neovisno o premiji svjetske gimnastičke federacije, do kraja života, u Hrvatskoj bi ipak manje godina mogla plandovati, u Sloveniji je to navodno sustavno statusno riješeno, kao i u većini drugih država gdje se unaprijed stimulira školovanje za rad s budućim sportašima i propaganda sporta, kojim se sportaš bavi. Godinu dana mlađa španjolska sportašica, isto nositeljica medalja je za vrijeme natjecanja učila i slala zadaće svojim nastavnicima, čitajući o tome nisam znao za Darjin slučaj, mislio sam napisati post na tu temu, ali uvijek izbjegavam docirati iz svoje struke- Španjolka je za vrijeme OI dobila obavijest o uspješnom završetku školske godine.
Znam da se prosječnom pratitelju bloga nameće primjedba, čistokrvna Njemica, kao kad sam pisao post o nastupu srpske šahistice Marije Manakove u Rijeci, družio se i fotkao s njom. Raduje me primjetiti kako bi se barem samouvjereni nacionalisti na neki način prevarili, naime Darjin djed je čistokrvni arijevac i cijeli život živi u Njemačkoj. Mama joj je nekoliko godina živjela u Njemačkoj i stekla državljanstvo, da bi se svojevoljno vratila i živi u Rusiji. Sadašnja šampionka je navodno svojom željom nakon jednog natjecanja s 12 godina ostala s trenericom Bjeloruskinjom živjeti u Njemačkoj, buduća ponavljačica je smještena u internat, tad još nije ni znala jezik. U intervjuu zlatna olimpijka tvrdi da joj je sport oduvijek davao smisao životu i da je mogući gubitak školske godine bio ukalkuliran u cijenu moguće zlatne medalje.
Nijemci slave svoje povijesno zlato, nitko međutim ne problematizira gubitak školske godine kao nešto što se moglo barem pokušati spriječiti.
Lijepo je što se kod nas popularno kaže, ne spuštati ljestvicu, u ovim krajevima doduše to ipak zvuči malo ironično, ali nakon čuvemog svjetskog korona iskustva, stvari su svugdje malo drukčije posložene, koliko god nam se to sviđalo, zar ne?!