Oguglali smo na to da su najutjecajniji mediji u Hrvatskoj u privatnom vlasništvu i da formiraju javno mijenje, ovisno o bliskosti vlasnika s političkim strankama, tako da unaprijed pogađamo trenutna glasovanja čitatelja, znamo, neovisno kako mi glasovali, tko će uvjerljivo voditi na Dnevniku i Novom listu, a tko na Indexu, to više nije problem, onima koji slijepo vjeruju svojim portalima se ionako ne može pomoći.
Problem je neprobojnost lokalnih portala, koji bi trebali biti javni servis građana i seljana, no neprobojniji su od već poznatih moćnih portala, recimo u Indexu ti i može proći nažalost doslovce kakav god komentar, u lokalnim javnim glasilima, ako nije po volji trenutno vladajuće vrhuške ni to, ili ti mjesni urednici ljubazno pošalju papreni cijenik. Pojam javni interes više ne postoji, da ne spominjem barem formalnu ravnopravnost sudionika u izbornoj utrci. Da se razumijemo, ne odnosi se to na mene, ja odavno nemam nikakvih iluzija o jednakosti šansi u kapitalizmu i o narodnim mudrostima tipa "Svatko je kovač svoje sreće", znam da tamo gdje je nastala, još donekle i vrijedi.
Sve o čemu pišem testirala je moja drugarica, koja se samo željela predstaviti s dvije rečenice, kad je već na jednoj listi ,kao neovisna kandidatkinja...
|