Zainteresirao me film prije nego što sam ga pogledao, neobično raznovrsnim kritikama, temom i raspravama, koje je izazvao. Radi se o filmu “Zbornica” njemačkog redatelja 0lker Çataka rodom iz Berlina. Zanimljivo je da različiti kritičari naglašavaju različite aspekte, od krađe u učionici, do moraliziranja u zbornici, pa na kraju odlične uklopljenosti nekih učitelja migrantskog porijekla u sustav, Film je upao među pet stranih filmova nominiranih za oskara, svi novinarski znalci ipak, neovisno o kvalitetu, smatraju španjolski film glavnim favoritom.
Ne znam detalje filmske radnje, ni ne zanimaju me prije gledanja, mogu samo pretpostaviti. Planiram intervju s autorom filma uvrstiti u nastavu, sa skidanjem filma sam izgleda malo zakasnio, al film je očito previše kompleksan za obradu u učionici. Načinje se tema kojom se ja bavim u nastavi, a obuhvaća useljenike, koji su se odlično uklopili u život u Njemačkoj, za medije su oni mnogo manje zanimljivi od “ovih drugih” i stječe se pogrešan dojam da su u manjini. Redatelj ovog filma govori prirodno perfektnim njemačkim, gotovo sam stopostotno siguran, da tako dobro ne govori jezik države iz koje su doselili njegovi pretci. Ja u nastavi koristim filmić o jednom njemačkom vlogeru, zaustavim sliku na njegovom liku u prvoj sceni i pitam, što mislite, odakle dolazi ovaj, nije još ni riječ progovorio, sve grupe odgovaraju točno, poneki onako “izbosne”. Pretpostavka je uvijek da ćemo čuti onaj čuveni bosanski naglasak, koji ja još uvijek odlično imitiram, no vidi vraga, taj automehaničar govori isto super njemački, bez akcenta, iako je njegova obitelj tu došla, dok je bio dijete, počeo se tamo školovati za onog nesretnog rata, nakon završetka su vraćeni u Bosnu, gdje je završivši srednju odlučio, sa svojom djevojkom Amirom, slične sudbine, o zajedničkom povratku u Njemačku. Dogovorili su se, iako oboje odlični učenici, da samo ona studira, ona je sad završila fakultet i ima isto tako jako dobar posao, a on govori da mu je najsretniji trenutak u životu bio, kad je dobio njemačko državljanstvo, eto, ima i takvih.
Vratimo se “Zbornici”, kažu kritičari da su jako dobro oslikani psihološki profili glavnih junaka, iz iskustva mogu reći da ako se čovjek udubi, zbilja se otkriju najraznovrsniji karakteri, mene to više ne zanima, otkako su uvedeni e-dnevnici ja je ne pohodim, osim ako se ne dogodi neko nedjelo kao u filmu, koje treba prodiskutirati na sjednici, al eto mi iskusniji, upravo kucam u drvo, sve rješavamo u učionici ili direktnim kontaktom s roditeljima, ne treba nam simulacija društvene zbilje i na radnom mjestu.
Inače slobodno vrijeme trošim čitajući zbirku priča srpskog pisca s kojim sam studirao na istom fakultetu i oboje smo koristili stipendiju bivše socijalističke Njemačke, sa zadnjom pričom sinoć prije spavanja me zbunio, nisam skužio radi li se o sarkazmu i gdje počinje, naime o mladim danima u socijalizmu piše identično jednom blogeru ovdje, s istim bedastoćama, samo iz pozicije drugog nacionalnog predznaka, sad ne znam, on je bio najbolji student generacije, ja uvijek autsajder, što ja znam, štreberi često zglajzaju .
|