Nachtfresser

Ne pišem ništa, ponovo guštam u nekim svojim davnim pričama, koje nisu izdržale ispit vremena i dobro da je tako i dobro je da su meni napete kao u vrijeme nastajanja, znači duh vremena mene nije asimilirao, moju okolicu prirodno jest. Tko bi danas još čitao o seksualnim dramama i izazovima, eksperimentima sa širenjem svijesti i naslijeđu jedne propale civilizacijske struje. Jedna priča me podsjetila na istinit događaj, ma volim svoje priče jer su uglavnom istinite, osim nekih čudnih ludih obrata. Dakle radilo se o drami izvođenoj u sarajevskom pozorištu mladih, prijatelj i ja smo uspjeli doći do karti u prvom redu, tik uz pozornicu, na njoj se do balčaka skinula Jasna Beri. Išao sam istraživati, googlati, no sve te wikipedije uključujući i središnju navode samo jednu njenu dramu, koju još uvijek igra, a to nije ta. Tko zna, možda sam i to svlačenje ja ipak izmislio, nije meni nikad bilo previše za vjerovati, jedan moj već pokojni frend je znao dvosmisleno govoriti da nikad nisam bio posve čist. Ipak to googlanje me obradovalo neočekivanim rezultatom, davno zaboravljenom „Lepotom poroka“ u kojem se do kraja nije skinula samo Jasna Beri, nego i Mira Furlan i još neke meni već zaboravljene glumice. Asocijacije su me odvele na daljnje kultne filmove, koji su i u ona vremena ne toliko zatucana, često privremeno završavali „u bunkeru“. Većina pak mojih vrijednih priča koje bi bilo lako rekonstruirati su završile s jednim debelim kompom na smetlištu glomaznog otpada, tamo im je i mjesto, nisu brisane, ha, možda i uskrsnu kao Sevkin film, vrijeme je bajki. Mi inače selektiramo ogromnu videoteku ovdje, većinu kaseta otpisujemo i ja ih u vrećici odnosim između dva kontejnera sa smećem, zanimljivo, vrećice nestaju znatno brže nego što se smeće prazni. Inače rano liježem i rano ustajem, da bi se Jin i ja stigli na miru prošetati, dok još balavurdija i prolupale seljačine spavaju i grad je miran od suvremene kulture, ovaj prvi njemački neonacistički gradonačelnik je rekao da eksplozivna sredstva spadaju u njemačko kulturno dobro, viđeniji portali nisu to objavili, sram ih je te izjave, a njih čitaju i u inozemstvu, ja slučajno otkrio tu izjavu, kao vrhunac gluposti je prenijela moja berlinska prijateljica na bivšem twitteru, sad valjda x mreži. Prekidam post, vrijeme je za druženje s psom prije spavanja i kontrolu opojnog mirisa janjećeg gulaša.