Nachtfresser

Božić je i neobično je. Mi najstariji prezimena svog smo začeli neobičnu tradiciju koja je eto zaživjela godinama, Božić kod Dolores. Nije samo to, imamo mi i uskrsni doručak kod nje, svašta nešto, raznim povodima se družimo na drugim mjestima, ali to je to. E ove godine nema Dolores, odletjela je. Kod sina je u Rotterdamu. Odavno je otišao poput sve čestite mladeži, najprije je izgledalo kao da će se skrasiti u Berlinu, zatim je meni vonjalo na amsterdamsku travu, ali eto, izbor je bio drukčiji. Bez Dolores smo u ovo vrijeme obezglavljeni, nitko nije u Rijeci, Zagreb i Slavonija su intelektualno osnažili. Čestitali smo Dolores porukom, odgovora nema. Razmijenjene su još neke uobičajene poruke sa zapadnim prijateljima, saznajem da Turci masovno bombardiraju područje Kurdistana, gine se neki dan i više nego na medijski popularnim ratištima, al eto, ni slova ni u slobodnim medijima uzoritog Zapada. Čudno, Guardijan je spomenuo nasilje u Srbiji, ali o ovom ništa, neću ni spominjati da su ratni zločini nevjerojatno bolesno maštoviti. Zato mir svima, pa i njima. Čujem u Rijeci u propovijedi Uzinić dika naša, obrađuje istu pjesmu kao ja na nastavi, spomenuta i na blogu. Podatak za koji nisam znao, da je navodno u prvom svjetskom ratu zavladalo kratko zatišje na svim bojišnicama za trajanja pjesme „Stille Nacht“, nema viteštva više. A da, skoro zaboravih, išao sam googlati varešku gibanicu, znam da je po nečemu posebna ta gibanica koju radi Dolores po staroj tradiciji, našao samo svoj post u kojem je spominjem. Mir svima, sretno blogerima!