Nachtfresser

Poznati američki umjetnik japanskog porijekla provodi eksperiment na društvenim mrežama, koji će vjerojatno prekinuti, jer je iznenađen i nervozan zbog rezultata, za koje bih ja npr. bio začuđen da su imalo drukčiji. On svaki dan ponavlja svoje objave “na današnji dan”, postove s fotografijama od početka 21. stoljeća do danas. Ima tu izuzetno vrijednih postova, ima fotografija koje sad već krase zidove poznatih svjetskih muzeja, ima golotinje koja svugdje u svijetu pali, ali rezultat je uvijek isti, par lajkova ili uopće bez lajka, i mi vjerni lajkaći poput blogera Alexxla i mene ga ignoriramo. Jasno je svima nama ovdje da na društvenim mrežama ne igraju prave vrijednosti nego aktualnosti, drskost i što jednostavnije servirane najnovije spoznaje, kao i skandali od danas. Zašto njemu vrhunskom intelektualcu nije jasno da lanjski snijeg ne može imati prođu?

Iako već više desetljeća živi u New Yorku, japanski mentalni sklop mu je teško izbiti iz glave. Ja sam više naučio o Japanu prateći blog Ani ram zadnjih mjesec dana, u zadnjem nastavku je odletjela za Bangkok, nego čitajući o Istoku svih ovih godina. Da se čitatelji ne dosađuju navest ću objavljeni podatak kod nje, naravno ne baš vjerodostojan i proturječi Kinseyevim istraživanjima o životu azijata u SAD-u, “zanimljiv podatak da 44% Japanaca od 18-35 godine nikada nisu imali spolne odnose.”

Mene eto za razliku od nekih drugih stvari taj podatak nije iznenadio. Zna se da su po sličnim istraživanjima Srbi prvi u Europi, a Hrvati među deset, jasno je tko eskivira istinu na koju stranu. Ipak vezano s tim je zanimljivo da u metrou za špice imaju rezervirana sjedala za žene, to ja valjda da u najvećim gužvama manje budu izložene pipkanjima, mada se Japanci za razliku od nas uvijek trude držati distancu kad je to moguće. Neću više spominjati njen blog, ako se vrati i odluči ovdje nešto pisati ne bih joj kvario ekskluzivu. Slike kod nje zbilja vrijede tisuću riječi, vrhunske ulične fotografije koje sigurno neće utapati u naš svijet, nije ni do sad. Meni je sad po mentalitetu najjači onaj najdraži pas iz legendi, čiji je spomenik također posjetila.

Vratimo se našem umjetniku koji je na početku eksperimenta imao viziju da je i na društvenim mrežama vrhunska umjetnost bezvremena i da kao većina objavljenog ne traje samo jedan dan, pa vidite samo kako i u životu novi rat brzo zasjeni stari i neke nove žrtve postaju bitnije. Više puta sam napisao, konzumerističko društvo ima jednu dobru stranu, pojavu vrlo kvalitetnih secound hand dućana, tako sam ja jeftino kupio levis 501 u momentu kad se nisu više proizvodile, da ne govorim o vojničkim jaknama za 1-5 eura koje su mi jedan od zaštitnih znakova, secound hand vrijednosti na mreži gube na snazi, dok god su dostupne bez dodatnih troškova. Mene raduje da postoje idealisti poput našeg umjetnika, nije mi drago što postaju tanki na živcima, naime ranije bi uvijek odreagirao na sve što mu se chatom preusmjeri, par izuzetnih fotki A.R. s ulica Tokija je prešutio, ljubomora možda.