Nachtfresser

Ne smeta mene prosinački šušur. Štoviše Jin i ja nemamo ništa protiv sjedenja na klupicama u trgovačkim centrima i promatranjima što užurbanih, što već uspaničenih prolaznica koje eto ne “stižu”. Još u studentskim danima sam se besplatno grijao u tadašnjim robnim kućama, tada bih izlazio povremeno zapaliti , sad eventualno s Jinom na piš pauzu. U komentaru na postu slične tematike prije dosta godina Pametni zub je napisao otprilike da ima više takvih likova nego što se misli, te da su ti centri dobra mjesta za meditaciju.

Izuzetno me iritira drugo prosinačko lice ovih prostora, koje sad već ponosno besramno izvozimo po Europi, zajedno s arapskim i afričkim maherima. To je čuveno pucanje i petarderenje bez kojih se ti vedrani mudani ne znaju veseliti. U Berlinu je policija pod novom vlašću, stara je pala zbog divljanja silvesterskih primitivaca, napravila već akcijski plan postupanja u kritične dane na kritičkim teritorijima uoči ovogodišnjeg dočeka eksplozivne nove. Od naše blogerice sam prije par godina saznao da se pucalo i u Bangkoku, naravno “naši” turisti, nije precizno identificirala Srbi ili Hrvati.

Ove godine pomalo ohrabruje što se u Rijeci Armada uglavnom uz česte uspjehe u usporedbi s drugim navijačkim skupinama pomalo kultivirala. Tako smo kad je Hrvatska igrala protiv Latvije mislili da su dali samo dva gola, samo dva put je puklo uz malo galame tu i tamo, kad ono bila “petarda”. Svejedno ćemo praznike dočekati u ipak nijansu manje bučnoj Slavoniji, istina na silvestrovo se u stanu moramo dobro zabarikadirati, u Rijeku u to vrijeme ipak dolaze hrpe Gastarbeitera.

Između dvije najučenice u prvom srednje smo imali izuzetno zanimljivu polemiku na tu temu, iritirala me je jedna kad je govoreći o petardama zastupala tezu da zabrane nikad nisu ništa dobrog donijele, kao da sam slušao mlađahnog sebe, ipak učenice su postigle međusobni konsenzus, eksplozivne naprave ne, vatromet da, tek onda sam ja se i ja umiješao i dao i neke argumente protiv vatrometa, ali nije bilo više volje za daljom raspravom. Inače sve je počelo naivno pjesmom “Stille Nacht”, koju je jedna cura znala na tri jezika, ali su prvi put prevodile s njemačkog, naučile su da treba sumnjati i u najbolje prepjeve uključujući i onaj svog profesora.