Nachtfresser

Šah me nikad nije previše zanimao. Kao mali sam bio jako boležljiv, morao sam se uz školu nečim baviti i šah je ispao logično rješenje za mene onako slabašnog. Išlo me je i bio sam u pionirskoj konkurenciji treći u državi, prvak je bio Predrag Nikolić kasnije najjači velemajstor na prostoru bivše države, ja sam osvojio prvu kategoriju koja se više ne oduzima. Za studija i dugo godina poslije sam potpuno prestao igrati i ništa mi nije falilo. Onda su u mjestu za koje me sad vezuje samo rođenje i loše uspomene s rođacima odlučili osnovati šahovski klub, registrirali me i dugo godina sam bio prva ploča i najbolji igrač, ali igrao sam samo ekipno i nazadovao dok su drugi grizli. Ipak upoznao sam dosta osoba iz šahovskog miljea i na fejsu imam impresivnu zbirku ponajboljih svjetskih šahistica kao prijateljice, od muških samo one koji fotografiraju natjecanja, ostali su dosadni. Profesionalne šahistice zanimaju i mjesta na kojima se natječu, duše gradova. Tako je Maria Manakova čiju fotku ponavljam, objavila uz velik broj lajkova iz cijelog svijeta fotke grafita s riječkih zidova. Rođena Moskovljanka sad putuje i igra po SAD-u, jučer je oduševljena objavila fotke Nijagarinih vodopada s američke strane, rekli su joj da su još ljepši s druge strane, ali za to bi trebala vaditi novu vizu.
Jedino s hrvatskim šahisticama nisam prijatelj. Danas igramo protiv Goranke iz Ravne Gore, igrom slučaja sam četvrta ploča i kako sad stvari stoje mogao bih lako igrati protiv šahistice, ili majstorice ili kandidatkinje koja pak ima veći rejting od ove. Ne znam kako će me oči služiti u prostorijama polumračnog šahovskog doma gdje je i ova fotka snimljena, budemo vidjeli. Naša ekipa Krka nije dvaput igrala u istom sastavu tako da oni i da ih zanima ne mogu pretpostaviti koji su im pojedinačni protivnici.