Nachtfresser

Hermann Hesse je bio švicarski književnik rođen u Njemačkoj, slavu je stekao još za života, a kultni status kod generacija što su sazrijevale šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća posebno djelima "Siddhartha", "Stepski vuk" i "Igra staklenih perli, mada je imao i čitanijih knjiga.
Mama mu je rođena u Indiji u obitelji misionara. Vrlo brzo nakon majčine smrti se relativno mlad po prvi put oženio, skoro deset godina starijom za to vrijeme prilično emancipiranom ženom. Tih godina je još bio pod uticajem tradicionalnog kršćanskog odgoja, te iako su njih dvoje bili van svih klišea učinili su sve što je društvo od njih očekivalo, brak, troje djece, kuća s vrtom. Ipak oboje su imali zasebne karijere, ženina je patila zbog bavljenja djecom i vođenja kućanstva, a njega ništa nije zanimalo osim zavlačenja u svoje radne prostore te čestih putovanja u svrhu promocije knjiga. Doživjela je par nervnih slomova, a kulminiralo je kad ju je ostavio s trećim malim djetetom i na duže otputovao u Indiju, istraživački rad. Uspjela je zatražiti i dobiti razvod, al su do smrti ostali u korektnim odnosima. Djecu su podijelili, njemu je dodijeljen jedan sin kojeg je praktično odgajao jedan drugi bračni par.
Druga žena mu je bila jako razmažena, odrasla u bogatoj obitelji. Njoj je u stvari odgovaralo što su se rijetko viđali i tad zaljubljeno provodili vrijeme, ona je poslužila kao model, odnosno čežnja rastavljenosti i čekanja sljedećeg susreta, nekoliko njegovih poznatih ženskih likova. Vjenčali su se samo zbog inzistiranja njene obitelji, ona je željela djecu, a on je panično pazio da ona slučajno ne bi zatrudnila. Rastali su se radi društvenih konvencija, da bi se ona mogla ponovo udati, u tom drugom braku se brzo realizirala kao majka.
Treća žena je bila zaljubljena u Hessea još iz djetinjstva, nakon jednog neuspjelog braka ostvarila je svoj djevojački san i postala Hesseova žena do njegove smrti. On je već bio poznat, jedan mecena im je kupio veliku kuću s isto takvom okućnicom u švicarskoj prirodi, u kući je imao svoj dosta veliki zaseban radni prostor, mora mu se priznati, biblioteke je dijelio s prvom i trećom ženom, kao i ostale prostore, nakon njegove smrti izuzetno pedantno se brinula o njegovoj ostavštini, čak je objavila jedan roman sa završetkom po njenom izboru, po općem mišljenju stilski uspjelijim nego što je Hesse izabrao za prvo izdanje.
Sad se neki pitaju čemu ovaj post, nije prepisan kao što nije bio ni onaj o najvećem suvremenom slikaru, sve pišem po sjećanju pročitanog iz raznih izvora. U životu su me uvijek zanimali nebitni detalji o kojima se baš i ne zna, kakva je uostalom i moja egzistencija.
Fotke pokazuju ono u čemu zadnjih godina uživam umjesto knjiga i drugih opijata. I bajadere su gotove :D