Nachtfresser

Ne idem na obljetnice mature, bio sam samo na petoj, bilo je baš onako kako sam mislio da će biti i više se ne pojavljujem na tim događanjima. Naš pokojni Semper je čini mi se proslavio i pedesetu, pisao o tome, pa sam mu u sličnom stilu komentirao. Zadnja koju sam propustio je bila prošle godine, četrdeset i peta, nas tvrdokorne s pravom ovaj put nisu ni zvali. Već nas je dosta i pomrlo pa i u tom smislu nije to više taj razred. Ipak čuo sam, zanimljivo mi je to, umjesto predstavljanja je bilo, što je tko postigao u životu. E tu bih ja bio u svom elementu.
Volim takva pitanja koja impliciraju ono, tko si, što si, u čemu si važan, naravno da prigodno nikog nije briga kako se osobno osjećaš.
Pa eto dame i gospodo, ja sam nitko i ništa, potpuni luzer, teško da bih preko veze mogao ičije dijete upisati u poprilično popularnu školu u kojoj radim, Tici moj bivši cimer, sad poznati karikaturist i arhitekt, bi me vjerojatno pitao jesam li se preobratio u kršćana, po njemu svi pobunjenici iz mladosti pod stare dane tako završe, razočarao bih ga, nedavno sam na jednom portalu čitao intervju s njim, i on fura još svoj film, drukčiji od mog, pošten reprezentant konzervativnosti, kakvih kod nas jako malo ima. Ovi drugi bi me pitali za šah, koji sam prestao ozbiljno igrati negdje u drugom srednje, do tad se razred hvalio preko mene, eto, i u šahu smo nenadmašni. Cure bi razmjenjivale slike djece i unuka, pa bi i to bilo dosadno, osim naravno njih par s kojima sam prijatelj na fejsu, pa mi nije nužan dug put do ponovnog i to samo eventualnog susreta, jer njihova nazočnost obljetnicama je nepredvidiva, kao i nekada nazočnost na nastavi.
Nitko ne bi pogodio povod ovog gubitničkog posta, ono aktualno o čemu sam namjeravao pisati mi je danas prilično teško oblikovati. Vrt se jutros sam obojao, volim tu samoinicijativnost, pa se ti ne razvedri, iako je meni naravno najdraži cvijet onaj bijeli ;)