četvrtak, 09.02.2023.

Vječno zeleno



"Zar te nije strah da bi te to moglo kompromitirati?", pita me s nehinjenom zabrinutošću mlada kolegica. Da sam obraćao pozornost na ono što bi me moglo kompromitirati pred takozvanim normalnim natpolovičnim svijetom stalno bih živio u strahu. Većina je leglo drukera i cinkera po prirodi, baš je lijepo tako krstila Sandra Benčić jednu kreaturu iz sve moćnijeg rasističkog političkog podzemlja. Zašto bi ikog bilo briga za preovlađujuće javno mijenje. Većina je slučajno na strani žrtvi na Platku i to samo iz dva razloga, što pripadaju još nekompromitiranom pozivu i mnogo važnije, po udarcu koji je jedan od njih dobio, jasno je i slijepcu da su im protivnici bili najobičnije kukavice, vucibatine i huligani, nikakvi sportaši. To je odgovor na pitanje koje sam dobio, kako tumačim da u nekim situacijama i većinsko javno mnijenje zna biti na pravoj strani, izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Kad sam zezao prijateljicu koja je inače slušala dobru glazbu, dok je kupovala zbilja preskupu kartu za koncert ocvalog Tom Jonesa u Opatiji, ona je odgovorila, pa to su vječno zelene stvari. Ja sam odmah kontrirao, da, Hrvatskom i sve više svijetom vladaju dilajle, nije se usprotivila, samo nasmijala. Meni je vječno zelen bijeli zec ("White rabbit") od isto tako još žive Grace Slick, no tko je pak još za nju čuo :P
21:27 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.