petak, 18.11.2022.

Neka nama sumraka







Slušam jučer u društvu kolegica trač, vjerojatno istinit, o lošoj sudbini dojučerašnjih ravnatelja, osvjedočenih mobbingera. Potpuno sam ravnodušan, čak ni ne pokazujem ni trag radosti, jedna kolegica me pita, jesam li čuo za ono, da oni što vole pse sve manje osjećaju za ljude, odgovorio sam da je teza u prethodnom kontekstu potpuno promašena, jer nas sustav sili da ponekad taktiziramo prema sadistima kojima je dana moć i to nema nikakve veze s psima, koji su uglavnom znatno vredniji pažnje od njih. Isto tako nikad nisam cijenio gomilu koja likuje kad ti koji su imali moć naglo počinju propadati, mada i mene to naravno veseli, al daleko od oduševljenja, imam ja drugih zanimacija.
Naselje nam je pretrpano autima, mislim da je to u gradovima zbilja rijetkost, da je toliki dio grada bez pravog parkirališta, s druge strane barem je besplatno, pa tko se snađe, snađe se. Pogled na noćna svjetla i igre oblaka fascinira. Kakve veze ima sarma s ovim postom, pa super je kad uz dojučerašnje vladare sudbina vise i "obješenjaci."
21:08 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.