nedjelja, 04.09.2022.

Život u neboderu



Ja zapravo nisam očekivao da ću načinom života koji sam vodio dočekati ove godine. Sjećam se kako mi je bilo smiješno kad su me uvjeravali da upišem drugi stup štednje, glavni argument im je bila bolja mirovina, ma kakva mirovina, to je za ove zdravoživotaše. Ispalo je dobro za mene, mada još nije izvjesno da ću je dočekati.
Kao mladac sam bio dobar pjesnik, hvalili su me i poticali i oni najbolji. Zanimljivo da sam u jednoj pjesmi, imao sam petnaestak godina praktično predvidio gdje ću danas stanovati. Nisam predvidio da će kupljena kuća, odnosno gornja etaža s vrtom, biti tako stara, ali ostalo je pogođeno, daleko od vreve, odličan pogled na more, na kojem uzgred rečeno ovog ljeta nisam ni bio, pogled i s balkona i s terase.
Život u stambenoj zgradi smatram užasom no dugo nisam imao izbora. Iznad mog vrta, čim se pređe ulica, penje se do nebodera, više ih ima. Ponekad s Jinom i odšetam između njih, planski građene zelene površine su dobrano zasrane pasjim govnima. U neboderu mi je, i to na jednom od viših katova, živio prijatelj, posjećivao sam ga, to je bila katastrofa, osjećaj da moraš u blizini trpjeti tolike susjede.
Kuća je kuća, mada, prvo smo mijenjali nužno na krovu i sad se svako malo nameću novi nužni troškovi.



Na radnom mjestu još ništa nije jasno s brojem sati, al eto, dok se ima jedemo dobro. Zanimljivo kako su kad guglaš različiti recepti za pekarski krumpir i način pripreme, skoro da nema ni dva slična.
20:32 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.