Jučer smo imali relativno veliko druženje u Gorskom kotaru, uz roštilj i druženje naravno, s druženjem doduše imamo Jin i ja problema, jer Jinu dim smeta pa bježi, uzeo sam zdravo za gotovo, što je i logično, da psima to smeta, no kujica od prijatelja je cijelo vrijeme disciplinirano ležala u blizini roštilja.
Jedan od gostiju je bio i unuk Maka Dizdara, inače suprug moje bivše učenice, od njih smo dobili zadnje i konačno izdanje "Kamenog spavača", koje je isti taj unuk likovno oblikovao i sad skuplja nagrade za isto, jednu hrvatsku prvu i američku drugu.
Poznato je da sam ljubitelj kobasica i da uglavnom kritiziram naše, no eto, jučer su malom sinu gostiju i meni bile odlične neke "Andro", najjeftinije od svega, ali nigdje nisam mogao saznati sastojke i porijeklo.
Na kraju je pljusnulo, dio gostiju s djecom pobjegao, dok su druge/i račišćavali stol, na kraju plusak prestao kako je i došao i mi smo nastavili sjediti. Inače baš zbog Gorskog kotara su nam u autu uvijek zimske jakne, imamo ih i za goste, nisu bile viška nakon pljuska i rashlađenja.
|