Nisam stigao napisati post prije bijega u Gorski kotar, imao sam i virtualno nastavničko vijeće koje nisam predvidio. Fotke odozgor i post idu sutra, još ništa nisam skinuo.
Danas sam meditirao gore o banalnosti zla, o kojoj je i jedna čuvena filozofkinja pisala. S druge strane se nerazumijevanjem ili jednostavno top glupošću meni zamjera jedna druga banalnost, banalnost mojih postova.
Thomas Mann je još prije pojave nacizma bio jedan od najcjenjenijih i najpoznatijih njemačkih književnika. Čim je počelo divljanje on je sa suprugom napustio državu. Njegovo "Njemačka je tamo gdje sam ja!" postalo je poznato i primali su ga i najmoćniji državnici.
Cijelo vrijeme je vodio dnevnike u kojima je bilježio svakodnevne banalnosti, odlaska krojaču, gdje je odsjeo i slične stvari. Po prvi put su ga književni kritičari redom popljuvali, a ja sam sa svojom mentoricom Mirom Đorđević, uglednom znanstvenicom koja je za rata bez problema našla posao na poznatom njemačkom sveučilištu, dogovorio da mi ti dnevnici budu tema diplomskog rada, moram dodati, meni je više njemačkih pisaca draže od njega, no ni jedan nema tako zanimljive dnevnike.
Ako pišeš priče, pokušaj objaviti knjigu, ako pišeš poeziju isto, al nemoj se ovdje praviti neki književnik i mudrac, ovo je sam blog, izvorno internetski dnevnik...
Ja imam već jako uspješnu knjigu, i u njemačkom je muzeju, onako usput :P
|