Jučer smo nakon brze marende žurili u Opatiju prije moje virtualne nastave. Zato se baš nisam mogao ni previše opustiti. Konačno nešto nalik normalizaciji, vidio sam dvoje ljudi koji se nisu držali propisanog razmaka i naravno, snimio ih.
Čulo se i slovenskog jezika, znači ipak se kreće.
Mislio sam još svašta pisati, no Jin se buni, želi van. Do čitanja,njegova je riječ zadnja u ovoj kući.
|