ponedjeljak, 04.05.2020.

Četvrti svibanj



Danas smo šetajući pse imali temu Titove smrti. Nitko od nas ga nije obožavao, no čak i Hosovac se složio da je velika većina bolje živjela u ono vrijeme. Zanimljivo da svi pamte taj dan prije 40 godina kad je objavljena vijest, inače rijetko se netko sjeća nekih datuma, a da nisu vjenčanja, pogrebi i slično.
Moje društvo je naravno vijest saznalo znatno kasnije od cijele nacije. I ovaj put smo feštali u mom stanu, al smo bili oprezniji za svaki slučaj, većina nas bila privedena u milicijsku postaju na dan Kardeljeve smrti, nismo bili ni krivi ni dužni, odakle smo mogli znati da je političar umro, neki su i batina dobili, ja sam već imao iskustva i samo šutio.
Dakle i tog četvrtog svibnja smo feštali, doduše nešto tiše i oko pet popodne smo odlučili malo prošetati. Naletismo tako na Dudu S. , kaže on, ekipa jeste li čuli da je umro drug Tito, cura koju sam bario odmah proplakala, a m eni zbunjenom odmah proradio mjehur, što nije čudo, budući da sam tad pio pivo, bilo neobično mračno za taj dio godine te se ja uputio u mrak i počeo mokriti na ravnom krovu jedne garaže. Sve bi bilo oke, da u tom mraku automatski nisam krenuo nazad i tresnuo s garaže, svi odmah dojurili no meni nije bilo ništa, samo se ugruvao.
Bio sam glavni, društvu važniji od druga komandanta, cura me grlila, al samo to...
p.s.
U pola kreće virtualna nastava, poslije ćemo se vjerojatno pokušati probiti u Gorski kotar, blogove najvjerojatnije obilazim večeras.
11:20 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.