Danas su umirovljenici na cijeni, svaka prosječna hrvatska obitelj koja drži do sebe je danas po teškoj sparini izvela svog umirovljenika u šetnju. U K-centru su izuzetne gužve, 10 posto umirovljeničkog popusta na ukupan račun. I moja drugarica je stajala u jednom od dugih redova, te sam dobio još jedan poklončić. Usput mi se javilo nekoliko ljudi, roditelja bivših učenika, pitaju za zdravlje i koliko je do mirovine, praznik druženja.
Svi hvale Jina, koji se ispružio po hladnom podu centra, kako je dobar. Mene pak brine, teško podnosi vrućinu, a tek je počelo. Dosta manje šetamo od uobičajenog.
Lijen sam za fotkanje, okidam iz navike i kako sad vidim, ovaj put sve s leđa, danas kad radim kasno popodne, nisam otpješačio do tržnice i biblioteke, ne da mi se, i ja se polako predajem. Sjedim za kompom, pišem post, prekidam kad stigne neka nova obavijest mailom ili preko instagrama porukom od učenica, kako ide zaključivanje, e-razrednik želi sve znati, bio sam skeptičan kad su uvedeni ti e dnevnici, no, barem kod mene nije došlo do otuđenja u odnosu s razredom, dapače, na satovima razrednika se čak, čini mi se, otvorenije razgovara.
Idući tjedan počinje najgori period, nema više nastave, a daleko je godišnji, živi užas.
|