Kad mi se ne da pješačiti uzbrdo, a to je sve češće, čekam nakon posla autobus kod BMW salona i švercam se par stanica. Ako se klinci tiskaju kod zadnjih vrata siguran sam da je sigurno. Dok čekam znam si priuštiti koji gutljaj iz pljoske u slavu neradne večeri. Imam svoje mjesto gdje čekam, ponekad mi baš tu pravi društvo teta iz salona koja izađe zapaliti cigaretu.
Jučer iznenađenje, pored svog tog prostora povelike stanice, baš tu na betonu zasjelo troje mladih zapuštenog izgleda, dva dečka i jedna cura, nikog ne primjećuju, potpuno u svojoj priči. Berlinu sam vidio tisuće mladih cugera, al ih se baš ne sjećam s "unučićima", tamo mladi cugaju pivo uglavnom iz staklenih boca, žestica je za stare klošare.
Valjda se kod nas ubrzanije propada.
p.s.
Sirotinju nikad ne fotografiram, nema mi ništa romantično u tome.
|