subota, 15.09.2018.

Posprejano



Jučer sam shvatio da više ni ne opušta previše fizički rad, pa sam samo malo kopao, nije mi se baš dalo ni fotkati. Spremamo neka riskantna rješenja, otom potom. Već sam napomenuo da mi Mandićev predsmrtni dnevnik postaje dosadan, svejedno čitam dalje. Jutros me iziritiralo par grubih netočnosti, podsjetilo me na jednu vegeterijanku koja je nabrajući povijesne osobe vegetarijance navela i Nietzschea, o čijoj sam rečenici iz djela "Ecce homo", "Više mesa u prehrani" diskutirao davnih studentskih godina. Tako nabraja Mandić povijesno poznate samoubojice i na moje zaprepaštenje navodi Heinricha Manna, navodi točnu godinu smrti 1950., ali veli u starosti od 43 godina, a ja ga pamtim po fotografiji na kojoj izgleda mnogo stariji. Budući da se Mandić uvijek hvalio svojom pedantnošću i serioznošću u bespoštednim polemikama idem provjeriti, naravno da je Heinrich Mann te godine umro u pristojnoj starosti. Mislim pomiješao ga je s isto književnikom Klausom, sinom Thomasa Manna, koji je zbilja počinio samoubojstvo, ali 1949. godine. To mi je samoubojstvo bilo zanimljivo, jer njegov otac nije htio prekinuti književnu turneju da bi prisustvovao sinovljevom sprovodu, a i mama je ostala s ocem. Tu je još i mistikinja Simone Weil, koja je zbilja umrla mlada, zainteresirala me nakon polemike s Trotzkijem i vrijeđanja Sartrove Simon, no ona je bila teško bolesna i prvi put čujem da se ubila. Samoubojice su po Mandićevoj širokoj definiciji i Janis i Hendrix, a s druge strane ne priznaje svoju kćer kao takvu jer je umrla nekoliko dana nakon neuspjelog pokušaja. Kao i kod one vegetarijanke, sad više ne uzimam zdravo za gotovo ni ono što Mandić tako superiorno iznosi.
11:56 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.