Išli na Krk odnijeti i uzeti neke stvari, mislili usput pokupiti nešto kamenja s gradilišta pa dalje, al bilo sunca, drugarica se otišla okupati, kaže nikad bolje ove sezone, a nije ni pretjerana gužva, valjda baš zato. Ja imam previše za pješačiti do svog mjesta kupanja, osim toga još je previše ljudi za moj ukus, pa smo se, da ne bismo svi previše vremena potrošili u dosadnom mjestu mog rođenja, Jin i ja uputili u kamplinski park, park jednog od trgova, s najatraktivnijim pogledom, trg Kamplin je inače prožet poviješću i katoličanstvom, moja fotografija katedralnog prolaza je krasila jedan prošlih dizajna mog bloga, ja je nikad ne bih odabrao, al naravno, moja dizajnerica zna što radi, izuzetna je na tom području, i mnogima je baš taj dizajn u jakoj konkurenciji njenih radova djelovao najmoćnije.
Slučajno sam primjetio još jedan okrugli broj svojih postova. Biti kvantitativno dobar isto nije mala stvar, prosudbe kvaliteta su što objektivnije to nepouzdanije. Još negdje nakon prvih desetina mojih postova uvijek iste primjedbe, nedopuštena fotografiranja bez pristanka fotografiranih. Nisam nikad imao vremena elaborirati temu, o značenju trgova i javnosti, te razlike između javnog i privatnog još od antičkih vremena. Zanimljivo još kad smo osnivali piratski pokret, koji se između ostalog borio za zaštitu privatnosti pojedinca od agresije moćnog državnog aparata, još tad sam shvatio da stasaju generacije koje nemaju pojma što su javni prostori, a što privatnost pojedinca. Nije ni čudo nakon godina indoktrinacije i zatupljivanja. Oni što uopće ne znaju gledati objašnjavaju mi što oni vide na mojim fotografijama, naravno ako su dobroćudni oke, al zločesti i još blentavi, ajte ča. Malo će vas iz prve primjetiti npr. što je meni privuklo pozornost pa sam fotkao četvrtu fotografiju,recimo te detalje bloger Euro uvijek primjeti, al on je na godišnjem.
Nebitno, sunce je opet izašlo, treba završavati post, danas možda ipak izuživamo planirano za ovaj dan.