Idem danas s novim postovima jer imam materijala za još dva meni bitna frankfurtska posta, a onda slijedi još jedan post s putovanja. Ne natječem se niskim, upozoravam da je prošli post vjerojatno zanimljiviji od ovoga, čisto informacije, ne komentara radi, ne znam što će sutra biti, niti ovih preostalih ferijalnih dana, a i radi sebe ne želim izgubiti nit, kad sam gdje bio.
Nakon što smo odspavali na mjestu opisanom u prethodnom postu i doručkovali otišli smo u centar europskog financijskog središta. Prvi detalj koji sam primjetio u centru, nakon što sam se nafotkao s obale rijeke i zanimljivog mosta, je bio taj, da su muškarci tog toplog dana bili redom u odijelima ili barem košuljama s kravatama, to je posebno komično djelovalo na nekim izrazito mladim tipovima. Svi su zamišljeno jurili svojim poslom i gubili se u monumentalim betonskim zdanjima. Karijere nisu mogle čekati, karijere koje sa sobom nose novac, užurbanost, dotjerane žene istog staleža. Balavce koji će teško ikad osjetiti dubinu životne drame sam uspoređivao sa starijim poznanicima iz Gartena s periferije bogatog grada, neću ih glorificirati, i oni tvrdoglavo vjeruju da su netko i nešto, iako, kako reče jedan od njih, gledao je odozgo letjevši za Hercegovinu, ti njihovi vrtovi s visine sliče na cigansko naselje, nasuprot ovim betonskim kolosima. Meni su uvijek bliži relativni gubitnici, možda zato što ne znam kako je biti moćan, i moći, što netko reče, kupovati svakog od nas, na ovaj ili onaj način, to i je bit kapitalizma, a Frankfurt je njegov europski centar.
p.s.
S ovom kosookom damom sam imao neravnopravan fotografski dvoboj, moje su fotke zbog udaljenosti ispale mutne, ona je počela, vjerojatno je naciljala Jina, nikad mi što ovako dangubimo nećemo razumjeti te financijske genije.
|