ponedjeljak, 04.06.2018.

Malo sezama i politike



Baš me razveselilo, iako politiku pokušavam svesti na najmanju mjeru, ovaj vikend, dok smo moj frend Jin i ja kiselili noge u moru, daleko od interneta, jedan od najčitanijih i najkomentiranijih postova na twitteru i fejsu je bio od mlađahne Julie Schramm, trenutno šefice kabineta jednog od šefova njemačke stranke "die Linke", političarke u usponu. Razveselilo me jer su me njena premišljanja podsjetila na opuštenu diskusiju jedne lijepe berlinske večeri ispred piratskog biroa tad već njenog bivšeg muža, kad sam ja u jednom momentu konstatirao, da u stvari ne vidim što je nama građanima gore, neoliberalni divlji kapitalizam koji se razuzdao i većinu nas polako ali sigurno pretvara u gubitnike ili fašizam koji neminovno dolazi, usmjeren naravno, ovaj put ne samo kontra židova, nego svih ranjivih kategorija kojih se umnožilo uključujući i emigrante koji su tad tek počinjali pristizati, i koji će u konačnici biti usmjeren i protiv svih rezultata za koje su se feministice izborile. Pažljivo me slušala, usput mi razjasnila, zašto je štetna po ljevicu bespoštedna kritika Izraela, tad sam čuo i za neke činjenice o bijegu istaknutih nacista i vojnih stručnjaka nakon izgubljenog rata, te o tadašnjem izraelskom ratu, meni je dotad bila poznata samo titoistička propaganda.
Uglavnom Julia piše, tko nije povezao sadašnje jačanje neonacizma s neoliberalnim opustošenjem svjetskog gospodarstva krajem osamdesetih prošlog stoljeća do današnjih dana, ništa nije razumio, prepoznajem ton članka i riječi. Inače sad mi se zbilja čini da je povijest ciklična i da se tragikomično ponavlja. Slušao sam diskusiju mladih alternativaca u krčkom hladu pokraj jedne plaže, inače svi redom djeluju pametno, mada čudno ofarbani, o nekim nezavisnim samoupravnim zajednicama unutar favela, do jučer sam znao samo za favele kao legla kriminala na rubu velikih brazilskih gradove, na čiji teritorij se policija ne usuđuje kročiti, kao jedna ekipa se sprema tamo. To me opet podsjetilo na ovaj put zbilja frenda, koji je za rata dezertirao i završio u predgrađu Barcelone, kod nas uvjetno osuđen s desetogodišnjom zabranom ulaska u Hrvatsku, no eto on se preračunao, pa su ga uhapsili na granici, jer se vratio nakon devet godina, regulirati stvari oko svog riječkog stana. Na kraju je dobro završilo, smijali smo se uz piće, kaže on, žestoko nas jebe matematika u životu.
Inače sezam na pohancima je zbilja otkriće.
09:29 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.