Otkako se muzej suvremenih umjetnosti preselio na sadašnju lokaciju i otkako je njegov ravnatelj Slaven Tolj zbilja se sve promijenilo, između ostalog su jazz i psi dobrodošli unutra, iako konačno jedan muzej i kod nas ima dušu, Jin i ja volimo čekati drugaricu šetajući ili odmarajući ispred njega. Okolina me podsjeća na nekadašnji Alexanderplatz u Berlinu, iz godina kad su ljudi s ruba gospodarili njime, a nije bilo kao danas bandićevskih štandova i šatora, nedostaju samo pankeri s avlijanerima. Naravno i ovdje će se sve promijeniti i normalizirati, u blizini je planiran reprezentativan trg i uselit će se gradska biblioteka i druge reprezentativne ustanove, naravno svi za razliku od Slavena čekaju da se skupi dovoljno novaca za potpuno reprezentativno uređenje. Muzej je startao daleko od konačne šminke. Daleko od šminke su i pripadnici armade i ostali klošari koji se okupljaju okolo, no svako malo dođu i ljutite mlade dame u hladovini popiti pivo, primjećujem da je zadnje vrijeme kod cura Kozel iz limenke u trendu, znači da nisu baš tako siromašno otrcane, kao što se trude izgledati.
Mi smo doma ponovo u slatkoj fazi...
|