Najzanimljiviji Uskrs sam doživio jedne ratne godine, župnik jedne katoličke župe iz prijateljskog grada Neussa pozvao je gimnazijalce i bogoslove da blagdane provedu u druženju s njihovim vršnjacima tamo. Jedva se našlo dva pratitelja profesora, od kojih je jedan, ja, govorio njemački jezik. Rječani su trebali organizirati samo prijevoz do tamo i natrag, tražili su pomoć od inozemne hrvatske misije i tu su umalo izgubili i mene, naime ovi su tražili imena i vjeroispovijest putnika, nazvao sam odmah župnika domaćina Koeniga koji se na to zgrozio, rekao da je to nevažno i da oni koji se ne žele izjašnjavati napišu nepoznata i slično, a on će se pobrinuti da nitko ne bude eliminiran. Tako je i bilo, išli su s nama i muslimanka i vjerojatni židov, više ateista i agnostika. Jedan od bogoslova, danas prilično renomiran, diskutirao je samnom o svom omiljenom filozofu Nietzscheu i sve je išlo prilično neobično. Osim izleta posjećivali smo sve mise domaćina, družili se u klubu mladeži koji se nalazio u podrumu crkve, bio ukrašen i istočnjačkim motivima, a točilo se i odlično pivo. Tamo sam naučio zbilja svašta novog o simbolici Velikog tjedna.
Nisam za to putovanje dobio niti jedan bod, kao ni za organizaciju kasnijih međunarodnih učeničkih razmjena. To zamire jer ne donosi dovoljno mladim skupljačima bodova, mentorima i savjetnicima, mogu se bodovi skupiti na manje zahtjevne načine.
A učiteljski poziv se sastoji od skupljanja bodova, zar ne...
|