ponedjeljak, 19.02.2018.

Dimljena trava



Još jučer se dimilo, dok nije pljusnulo, poslije pljuska su livade, po kojima šetamo pse, vonjale po svemu, plastici, mokraći, paljevini, i jutros se osjećaju te neugodne mješavine mirisa. Jutros sam se zamislio kad je Jin, poslije dužeg vremena, počeo grickati takve travčice. Sjetio sam se velikog naslova prije dosta godina kako dimljene delicije izazivaju rak, natavno da sam tad odšetao do tržnice i kupio jako dimljeni sir, takve više ne prodaju. U Hamburgu sam ono ljeto kad je bilo aktualno kravlje ludilo jeo tartar biftek, znatno mu je bila pala cijena. Za sebe se nikad nisam bojao, niti sam se štedio, evo za psa se trzam na sve.
U razgovorima šetača moguće samo dvije pretpostavke za ovaj katastrofalni požar u susjedstvu, netko je dobio otkaz i osvetio se ili je gazda sam naručio paljenje radi novca od osiguranja, baš nitko ne vjeruje u nesretne okolnosti ili slučajnost, zanimljiva zemlja.
11:00 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.