petak, 16.02.2018.

Stalna vrtnja istog



Volim dosadu svakodnevnog ponavljanja i rituale svakodnevice. Čitam u dnevnicima Astrid Pipi duge čarape kako je Šveđanima bilo lijepo dosadno za vrijeme drugog svjetskog rata, dok su nadljudi iživljavali svoje fantazije, a ostali koristili priliku odigravati herojske uloge o kojima će poslije moći pričati djeci. U nekim trenucima imam dojam da joj je bilo neprijatno dok imaju bogatu trpezu dok doslovce cijeli svijet gladuje. Nasmijalo me kako su Tajlanđani odmah potpisali kapitulaciju kad su im Japanci zaprijetili uništiti Bangkok, dobro znaju psihologiju fanatičnih barbara, nek se drugi zezaju s njima.
Najviše što me može impresionirati kod ljudi je umijeće eksperimentiranja sa svojim nevažnim životom, Böllovi junaci, jedan svako jutro odlazi na posao, a nije zaposlen, čisto zbog djece, drugom ništa ne može omesti ritual biljara u određeno vrijeme, neću nabrajati dalje, ili junaci Bukowskog koji provode dane na konjskim trkama, uglavnom svi oni kao i njihovi autori imaju svoje ljudske poroke i to je dobro tako, ima i budalastijih ljudi, koji slave ratne heroje, npr. Rommela, koji čitaju sranja o nadmudrivanju vojskovođa, neka ih, pogodili ste, nisam pročitao post reklamiran na naslovnici o književnim klišeima, samo komentare, i to mi je dovoljno, treba pisati o ljepotama krajolika i slikati mrtve prirode.
13:54 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.