Baš smo jučer nešto kalkulirali o nedizanju novca do ponedjeljka, kao kad smo u Rijeci doma, dostatan nam minimum. Naravno jutros je ponestalo za početak plina, ne bi to išlo baš tako, nabava plina obavljena, novi novac još nije dizan.
Kišilo je jučer pa smo nakon ručka odlučili šetnju obaviti u trgovačkom centru, cilj, kupiti psu omiljene štapiće. Na tome je ostalo uz jednu zbilja enormno sniženu ljubičastu sitnicu.
Meditirao sam kako teoretski pravdati svoje berlinske prijatelje koji su jučer, čitam na twitteru, spriječili na fakultetu gostujuće predavanje profesora nacista, putinoljuba i homofoba. Kod nas to vjerojatno ne bi bilo moguće, a i studente baš briga tko će ih gnjaviti svojim uglavnom besmislenim predavanjima, jedno manje-jedno više.
U tom trenu neko je viknuo: "Hej vas dvojica!" Srdačan zagrljaj s blogericom, koja nakon Neverinovog odlaska, zastupa Rijeku na naslovnici ovog blog servisa O-dom života. Pozitiva i samo pozitiva, svidjela se i Jinu, te je ušla u uski eksluzivni krug, kojima moj pas odaje priznanje lizanjem. Sad je i O-da osvježila prijedlog o blogerskom susretu, ima dosta ideja, vidjet ćemo.
Opet usprkos nevremenu zanimljivo popodne, navečer doma čitam da većina robova nije imala previše toga protiv svoje uloge u tom sustavu i da se zato robovlasništvo toliko dugo održalo.
|