Oni što me poznaju znaju dobro da ne držim previše do kolektivne memorije, kao ni narodnih mudrosti i poslovica. Na nastavi s zadovoljstvom u komunikaciji zastupam manje popularnu stranu, naročito sam se izvještio u rušenju one "Jeder ist seines Glückes Schmied" iliti "Svatko je kovač svoje sreće", logično, jer je najbliža ideologiji današnjeg društva, posebno onih "sposobnih i uspjelih" pojedinaca. Ipak ne usuđujem se osporiti onu "Cipela glavu čuva, a šubara je kvari", naravno uz onaj aktualni dodatak "i cipela i šubara skupe su stvari." U mlađim godinama sam se znao cijelu godinu u Rijeci švercati u tenisicama, sad ipak preferiram tople i suhe noge, čak sam zadovoljan, ne samo kvalitetom, nego i kako mi izgledaju "Australian" i "Alpina" čizme, naravno obje kupljene na akcijama, tu sam nepopravljiv.
Razmišljam danas na autobusnoj stanici, nakon što sam vidio drugu sličnu kombinaciju minice i čizama, i ovaj put nisam bio lijen vaditi fotić, razmišljam ono, kako različite filozofije su uz čizme povezane, i neka ih.
|