Kad kiše ne bi bile tako učestale i shodno tome dosadne, ne bismo toliko cijenili ovdje sunce i jurili za njim. Treba pobjeći, razbistriti i isprazniti mozak na razrijeđenom glasu. Inače nastavljajući proučavati dnevnike, sad čitam Zimin dnevnik jednog mitomana. On puno zna i nesebično dijeli svoje znanje, za razliku od Thomasa Manna koji bi, kad bi sudili samo po dnevnicima, ispao potpuna neznalica, kao što sam već pisao Mann bilježi sitnice svakodnevnog života ništa ne docirajući. Ipak ni Zima mi nije dosadan, pročitam ja ovdje i blogera Pero u šaci ako mi nije baš predugačak, jučer sam naučio da postoji četiri zbora bečkih dječaka, nazvanih po poznatim kompozitorima, a ukrao sam si i za twitter citat meni nepoznatog njemačkog autora, doduše bez ne baš uspješnog prijevoda na hrvatski.
Danas opet sunce, nedjelja je, svi preduvjeti su tu da bude dobro.
|