Jučer sam bio na televiziji, svi su primjetili i gledali, osim mene samog. Odavno nisam u prvim redovima, blogerice su primjetile samom činjenicom što odavno nema redovitih odlazaka u Zagreb i susreta s njima, beznačajan sam i svakog rujna se borim za opstanak, imam dosta protivnika, jer na načete borce svi napadaju.
I onda jedan dan budeš warholovski važan, snimatelj se sjeti, da je narod ponekad sit lica glavnih junaka, i instiktivno zaustavi kameru na tebi, i onda umorni trudbenici poslije napornog radnog dana iz fotelje ispred televizora vrisnu, hej, njega dobro znam i šetači psa jedva dočekaju da ti ispričaju nedaće sa svojih radnih mjesta, ti slušaš i klimaš glavom, kao da si netko, a možda i jesi, tko zna, bio si na televiziji, na kraju je to zasjenilo i izvrstan domaći špek, sindikalne povjerenice domaćice, smiješan sustav vrijednosti.
p.s.
Lijepo sam se družio, bila je tamo i blogerica Vitae, snimio sam ju, al fotka nije uspjela, i sad, kao da je nije bilo, il je možda kamera i nju ulovila?!
|