Danas sam napisao poveliku pjesmu, ustvrdio da joj fali nešto i obrisao je, mada nije bila za baciti. Učinila mi se malo previše poučna na kraju, moram se odučiti od poslanja slanja poruka. Mi gubitnici ispadamo smiješni kad nešto popujemo, nije da me previše tišti što ispadam smiješan, ali to jednostavno nema smisla. Sad nemam vremena napisati nešto drugo, gledam fotke od jučer tražeći ideju za post, u Konzumu su besplatno dijelili šibe, pitao sam tetu hoće li i šefovi dobiti, odgovorila je, nije se nama s tim niti šaliti. Sad mi ostaje još samo naslov za post, moram završavati, vrijeme, he, nametnuo se sam od sebe, uh kategorija, nek bude, kad nešto mora, moda.
|