nedjelja, 26.11.2017.

Burek i slatko



Nisam ni slutio koliko ću se naću Klempererovim dnevnicima iz Njemačke tridesetih godina dvadesetog stoljeća i u njegovim promišljanjima situacije na poslu. On je bio židov koji je ostao živiti i raditi u Njemačkoj za vrijeme Hitlera, predavao je na fakultetu, u vrijeme antižidovske euforije, izborne kolegije, broj studenata mu se stalno smanjivao, bila je i preporuka da arijevci ne idu na kolegije kod nearijevaca, došlo je dio toga da drži predavanja za po dva tri studenta. Ja sam svoju situaciju opisao u postu 2013. "Profesor budala", stoji u linkovima na blogu lijevo, predajem njemački jezik i nije mi bilo teško razumiti Klemperera koji je svake godine računao da je siguran do sljedećeg semestra, te potiskivao u sebi razmišljanje, što će biti ako se sljedeći semestar ne upiše nitko kod njega, to se meni redovito događa.
On je bio ogorčen zbog nepoštivanja njegovih kolegija, kad se već njega kao židova ne smije poštovati, ovdje kod nas je pak prirodno da su drugi jezici osim engleskih bespotrebni i ne treba ih učiti, njemački je pak i štetan jer može poticati iseljavanje u, zna se, Njemačku. Razumijem Klemperera i oko njegove borbe za imovinu i materijalno preživljavanje, međutim i nacionalsocijalistički zakoni pisani kontra židova su mu davali prostora da svoju imovinu spasi, ja baš i ne vidim nikakvih izgleda za pozitivan ishod sage o svom nasljedstvu. On Klemperer je na kraju prisilno umirovljen, par godina mlađi nego ja sad, nije dobio otkaz, koji je meni stalno, kod bivšeg ravnatelja, visio nad glavom.
Naučili smo uživati u svakom danu, jer nitko ne zna što nam sutra nosi. Jučer smo ručali još uvijek odličan burek "Kod braće", a drugarica, inače u prijevremenoj mirovini, je opet ispekla izvrsne kolače, bila je i na besplatnom koncertu u muzeju suvremene umjetnosti, ja se ne mogu za takve stvari opustiti, a i nemam baš živce za kulturnu elitu, koja pohodi ta događanja.
10:35 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.