petak, 24.11.2017.

Gorka svjedočenja



Već sam spominjao da volim dnevnike, uostalom i diplomirao sam na dnevnicima Thomasa Manna, koji su za mene remek djelo, ravno njegovoj najboljoj književnosti, mada su ih svi kritičari redom proglasili literarno bezvrijednima. Sama ideja objavljivanja dnevnih banalosti, inspirirana velikim Mannom, odvela me do bloga. Danas sam u knjižnici našao konačno prevedene kod nas dnevnike 1933-1945. pod naslovom "Želim svjedočiti do kraja", s podnaslovom "Izbor", što me pak uvijek ljuti, zašto se uvijek čereče i probiru dragocjena štiva. Svejedno, očekujem zanimljivi doživljaj čitanja zapisa židova intelektualca, koji za razliku od Manna, nikad nije emigrirao, ako se dobro sjećam nastave književnosti s fakulteta.
Cura koja je vodila modni berlinski blog me dugo oduševljavala istrajnošću, ipak je pukla, sad uglavnom piše o hrani, piću i izlascima, rasplinula se, to meni dosadno, ponekad bacim oko na fotke na njenom fejs profilu, virtualni smo prijatelji. Ipak nikad nije, i bez mene, imala više pratitelja.
Tak sam jutros razmišljao uobičajeno šetajući, kako mene uglavnom zanimaju gluposti, svaki dan preletim preko bloga jedne anoreksičarke, piše isključivo o unosu kalorija i računa, te slijedi svoj cilj, usput fotke detalja ruke ili noge, kost i koža. Jučer je zgriješila s gorkom čokoladom, nasmijalo me.
13:43 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.