četvrtak, 09.11.2017.

Surovost jutra



Mislim da sam barem tri desetljeća uglavnom nedoživljavao svanuća, razbuđivao se nešto prije podna. Kako su pak sve moje promjene drastične, zadnje desetljeće relativno rano liježem i ustajem prije nego što se razdanilo. Posebno zanimljivi znaju biti odlasci na tržnicu prije nego što se i otvorila i mimoilaženja s otpacima noći, nesretnim gubitnicima koji su jutro dočekali na ulici. Za ilustraciju samo djevojka koja po priličnoj hladnoći čvrsto spava na autobusnom kolodvoru.
Na tržnici, djevojka kod koje kupujem, vadi tek robu, ja promatram, stavlja neki limun boje stvarnog limuna, 18 kuna, stavlja preko natpis "domaći nešpricani", lovi mi pogled pospano i govori: "Ne gledajte, pustite marketing, vama treba za limunadu, imam i znatno je jeftiniji" i ide ekstra preko reda donijeti taj.
Vraćam se u svoje naselje, dućani su se tek otvorili, mirišu po pospanosti, ja se ne sjećam jesam li opalio fotku ili koliko, od viška glava ne boli, dosada čekanja u redu.
Doma čitanje "Inženjerke" Maje Orčić, baš mi je sjela ta pitkost stila, iako mi se u momentu činilo da će sve uprskati i skrenuti u klasični ljubić, mislim da nije, dosta je uvjerljiva.
Dan dobro ide, radim tek kasno popodne.
12:47 | Komentari (5) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.