subota, 05.08.2017.

Neuvrštene



Nagomila se tako fotki koje nisu upale niukakav post, a kad su se već dogodile, ništa nisu nebitnije od drugih da ne bi ugledale svjetlo ovog bloga. Zašto je to važno, pitao bi netko, pa eto, samo zato jer sam ih ja napravio, a što sam napravim uvijek mi je važnije od slijeđenja trendova, svetih borbi, mrtvih priroda, predivnih fotki hiperrealizma, mačizma egotriperskih ratnih heroja i svega sličnog važnog i lažnog na ovom portalu. Važnije mi je od obrazovanja indoktrirane i nepopravljive fakultetske inteligencije s jedne, te po svom izboru primitno seljačkih huškačkih piskarala. Fotkati nebitno, biti nebitan i odživjeti iz drugog plana, ne namećući se sljedbenicima uljudbenih vrijednosti tihe većine.
Neki lik kome sam možda pročitao dva tri posta uopće halucinira o mojoj pažnji, ujedno mi se nejasno čini da se predstavljao, kad sam odlučio odmah na početku zaobilaziti taj blog, kao psiholog, pacijenti su ovdje sve duhovitiji.
Volio bih ipak od takvih zaobilaženje ovog bloga, nema smisla međusobno komentiranje, dotičnog što me jutros isprovocirao, jer sam ionako ustao živčan zbog mnogo bitnijih stvari, njega kao i par onih, među najhvaljenijim blogericama ovdje, zaobilazim u širokom luku, ne vidim razloga za slično postupanje druge strane, koliko god im teško shvatiti principe elementarne međublogerske pristojnosti. To što ja mislim o njihovim svjetonazorima ili oni o mojem nema veza s napisanim.
Hvala i isprika na suvišnom postu za drage, neke i višegodišnje, neke već desetljetne, čitateljke i čitaoce.
11:13 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.