srijeda, 19.04.2017.

Na snijegu



Jučer tijekom dana prateći vijesti shvatili smo da nije bio baš najmudriji potez ostaviti sadnice koje smo transportirali iz Slavonije u Gorskom Kotaru, te smo se nakon ručka zaputili do navodno još naše nedarovane hacijende. Naime za vrijeme očeve bolesti ostali smo bez sve imovine gore, on je sklopio, i tu vjerujući u kapitalizam kontra mrskog socijalizma protiv kojeg je bio, sklopio je ugovor o doživotnom uzdržavanju, a osim te žene, upao je u oči i drugim lešinarskim bandama, jedna je preuzela kuću i okućnicu s fotke 6. Za spomenutu navodno nedarovanu zemlju smo saznali kad se javio bivši očev odvjetnik koji je vodio spor oko nje i sad bi podigao lovu za to, provjerili smo onda i drugo u tim zemljišnim knjigama, naravno šipak.
Skrenuh s teme, dakle čuvši za snijeg krenuli smo u dramatičnu akciju spašavanja tek donesenih sadnica, darovanih nam u Slavoniji. Iako smo se kao što se vidi s fotki uputili još na vrijeme, vidili smo usput svuda tragove surovosti novih padavina. Nije ni čudo što su seljaci toliko religiozni, što im preostaje nego se u očaju moliti da prestane mahnitanje vremena, koje nimalo ne mari za njihov vrijedan rad. U nebo ne vrijedi pucati.
Jin voli snijeg, al morao je cijelo biti vezan, jer on bi se probijao sve dalje i dalje, dok se odjednom ne bi znao vratiti, što će se i nama dogoditi jednog dana, vezanim na podmuklije načine.
07:56 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.