U stvari nisam previše to naglašavao na blogu, Trst nam se zamjerio, valjda pretprošli put, kad smo užasno jeli na valjda najljepšem trgu sa stolovima vani, tek kad smo naručili, shvatili smo da su i taj restorančić-pizzeriju preuzeli Kinezi, no bilo je kasno. Nisam nacionalist, pogotovo ne šovinist, no kao što su mi Krk zagorčali ovi Hrvatine s Kosova, koji eto tradicionalno u stanovima moraju imati dva izlaza, bez obzira kuda taj drugi prolazio, a kupili su gotovo cijelu gradsku jezgru, tako da nema šanse da Kinezi naprave dobru pizzu, a pogotovo neperadarske klasične mesne specijalitete.
Davno sam se na blogu prisjetio razočarenja još prije toga, kad sam u trgovačkom centru, tad još relativno novom, vidio zabranu za pse. No to se nedugo nakon mog posta promijenilo, sigurno puka koincidencija, tako da me svaki put od tad razveseli znak dobrodošlice, vidljiv na prvoj fotki i eto, ponovo dolazimo. Jučer smo za kupovinu imali tri stvari na popisu i vidi slučajnosti, u "Pam"-u baš te tri stvari na akciji. Ipak sam bez obzira na dobrodošlicu morao s Jinom kružiti i po zraku oko centra, i to je bilo uspješno, zanimljivo, primjetio sam kao još prije dosta godina, na istom mjestu među okolnim zgradama, suši se rublje.
Zatim smo u centru Jin i ja zasjeli na naše tradicionalno mjesto kod izlaznih blagajni, kao i prošli put, bilo je zanimljivih gošći, a i situacijama među djelatnicima marketa. Najatraktivnije odjevena gospođa me iznenadila kad se okrenula, lice joj je, iako brižno našminkano, odavalo godine, pratilac je bio galantan i ipak nešto mlađi. Prisjetilo me događaja jučer ujutro pred kioskom, prodavačica daje kompliment gospođi da lijepo miriše, što mogu potvrditi, kvalitetan parfem, a ova odgovara da bi voljela da smrdi, a ima normalan posao.
Da, i meni je odnos prema životu promijenilo kad mi se, takoreći preko noći, pokušao uručiti otkaz po naputku tko zna koga, poslije su me opet pokušali nokautirati ljudi kojima sam vjerovao, sad se više ne radujem ni kad nekadašnje suborkinje postaju ravnateljice, u ovako koncipiranom društvu sumnjam da išta može ići normalnim putem, bez faustovskih prodavanja duša vragu.
Jeli smo dobro, o tome možda drugi put.