Nachtfresser

Veliki tjedan sam jedne ratne godine proveo vodeći riječke srednjoškolce u njemački Neuss, grad prijatelj, ljudi su bili prestrašeni, svi razmišljali isključivo o svojoj egzistenciji, danas su inače junaci svojih vlastitih ratnih priča, pa se nitko osim mene nije ni javio za taj natječaj. Pamtim i ono što me iznenadilo, tražena je financijska pomoć od hrvatske katoličke misije u Njemačkoj, inače domaćin je bila župa tog njemačkog grada, ovi su tražili popis voditelja i učenika s podacima o vjeroispovjesti. Nazvao sam župnika grada Neussa direktno, on je rekao da to njima uopće nije bitno, nek ja procijenim što mi je za organizaciju pametnije, a što se njega i njegovih domaćina tiče ni u kom slučaju im ne bi smetalo religijski šareno društvo uključujući i ateiste, dapače.
Opet uobičajeno odlutah od naslovne teme, naravno da sam dovoljno iskusan ne kupovati hranu na blagdane kad se ista masovno jede, u ribarnicu sam samo svratio snimiti i osjetiti taj moving. Na škampima nije bilo cijene pa sam pitao, dobio sam odgovor, prešutit ću ga, pa sam nastavio konverzaciju:"Al zar nisu previše mali za tako visoku cijenu?"
"Da, ali veliki je praznik, najveći. I to naravno košta!", odgovorio mi je gospodin koji je stajao sa strane.