Nachtfresser

Ja nikad nisam tvrdio niti imao iluzija da vođenje bloga na moj način ima smisla niti je od neke važnosti. Prije dosta godina sam na svom blogu javno zavidio Mary Sherpe čiji je blog, na iznenađujući i uvijek neobjašnjiv način, postao u velikoj konkurenciji daleko najpopularniji blog ulične mode i autorici vođenje bloga postalo postalo posao od kojeg živi, ono ideal, živiti od onog što voliš. Kasnije sam stupio u kontakt, radim ja to, postao sam fejs prijatelj kao uostalom i s fotografom za kojeg sam zaključio da je najzanimljiviji, Hirakawom, te popizdio shvativši da i takav uspjeh u bolesnom društvu u kakvom živimo vuče svoje naličje, život joj je počeo zagorčavati mladi stalker, idiot kakve sustav serijski proizvodi samo je pitanje koji će se kome zalomiti, tip kojem je jedina zanimacija bila ne pustiti je ni trena na miru. Uspio je, promijenio joj je život, zadnjih par godina je potrošila u uspješnoj akciji prikupljanja podrške izmjenama zakona da se takvi ništarije strožije kažnjavaju
Blog vodim isključivo radi sebe, u svrhu još sigurno ne jako dugog opstanka u ovom karikaturalno uređenom svijetu u kojem mi se čini kao jedini blagoslov vremena da još uvijek na internetu mogu birati koje stranice želim otvoriti, a koje ne.
Odlično, ovo znam, devetnaest plus deset je 29.