Nachtfresser

Svako malo neki knjiški moljčić (Moljac je samo na blogu.hr) ismijava blog kao mjesto izražavanja i možebitne kreativnosti. Sinoć me tak drugarica sjedeći pred teveom pozvala, počuj malo, lik priča o tebi, lik kojeg nikad vidio nisam, stoji mu ime i prezime, nikad čuo, vjerojatno je važan jer je na teve, mislim nisam mjerilo, nisam čuo ni za naslovnog uvodničara poznatog časopisa koji je jednostavno uzeo moj blog naslov "Nečastivi na filozofskom fakultetu" i samoposlužio se istim za svoj uman uvodnik, dakle taj neki lik na teve brblja kak su bedasti oni koji na blog stavljaju slike hrane, a još bedastiji oni koji to gledaju, govorim po sjećanju i dojmu.
Smatram inače da tim likovima koji dobro znaju što je čemu i gdje mjesto ne treba pridavati nimalo pozornosti sem ako se ne zovu barem Igor Mandić, to vam je jedan stariji, nekad prilično vješt, književni kritičar koji npr. o pornografiji zna dosta ali se u nove medije uopće ne kuži niti to želi, treba ga razumjeti obzirom na godine). Problem je što ova mlada indigo bića uzdišu tipa, al je ovaj I.M. sprco te blogere, ništa ne razumjevši i uživajući u moći koja im je dana, ispoljavati svoju ispraznost na javnom mediju. Doduše malo se dotični na kraju korigirao, neki pisci su počeli i kratko objavljivali kao blogeri, prvi koji su mi pali na pamet blogeri Babl i Heidegger su bili renomirani književnici, štoviše maltene klasici, znatno prije pisanja na blogu, i to ovome ruši jednu od niza nategnutih generalizacija. Ništa novo, ograničenih kritičarskih bedaka je bilo i prije, velikog Duška Radovića valjda nisu za života priznali kao klasika jer je imao već antologijsku emisiju na radiju baš svako jutro za, to mu je grijeh, široke radne mase "Beograde dobro jutro", neću ići u dalju povijest raznih zidnih novina.
Čitam koliko stignem, imam red nepročitanih knjiga doma, al zadnja koju sam uzeo preko reda čitati je na preporuku blogerice kritičarke Bookeraj, nedavno sam se ozbiljno zamislio jer nisam razumio kod sebe komentar meni najboljeg ne samo blog pripovjedača na ovim tužnim prostorima Pametnog zuba, Dražen me svojim komentarima ipak motivira da još jednom probam razumjeti slabosti beskralježnjaka, pjesnikinje na blogu, o tome sam već jednom pisao, (važi vjerojatno i za muške, al muški me baš principjelno ne zanimaju) mi se čine znatno bolje od prosjeka itd, itd... Ne, tip se u svojoj ograničenoj glavici čudi kako možeš gledati hranu koja ti nije servirana za trenutno žderanje, valjda i kako ja mogu trošiti vrijeme fotkajući cure s kojima nikad neću u krevet, kako uopće možeš uživati u nečemu što ne možeš konzumirati jer noviji kurikulumi uče uglavnom umijećima imanja.
Jin skače, sugerira, vrijeme je za doručak, a ti se baviš glupostima, u pravu je, evo ekskluzivno najnovija njegova snimka, a kao prvu ću izvući neku iz arhive (nekako sam navikao na standard, bar dvije fotke uz post).