Ima nekih prednosti hodajući s vremena na vrijeme dići pogled u visine. Dosta ljudi poput profesora iz Walserovog romana "Brandung" (svojevremeno sam bio jedan od kandidata za prijevod, na kraju nije ni preveden) gleda samo ravno ispred svojih nogu.
Tako sam jučer razmišljao šetajući s Jinom u pravcu mog brda iz ravnog središta grada jel sam s pohanim oslićem za ručak u petak odradio pokoru za cenzuru domoljubnih katolika dan prije na stranici koju suuređujem i koji su se trudili sjetiti se što domišljatijih riječi u označavanju svojih "drukčijih" sugrađana poput "istocijevni" i nije im bilo jasno kako nekom adminu u demokratskom društvu to može smetati.
I onda oči ne mogu vjerovati, fotić munjevito reagira, al u pitanju su visine i zoom koji čeka bistrenje, prvo što je moje oko naravno lažno prenijelo mozgu, gola cura se kreće baciti iz potkrovlja visoke zgrade, cura naravno nije bila gola i samo se namještala brižno zapaliti tako da što manje dima ulazi u stan.
Nije uspjela antologijska fotka, e to je bed kad ono zakažeš u tih zbilja minimalan broj stvari na koje možeš osobno uticati u životu.
P.s.
Jin je isto nova fotka al je greškom dospio u post, sad nek stoji
|